Posvuda žive rane;
na sjećanjima i na duši,
rane što bole i peku
i ujutro kad sunce grane,
i u olujama i u tmuši,
zatomljene suzama što ne teku.
Rane od ljubavnih jada
udomljene na srcu što vječno pati,
protkane krhotinama nadanja,
jake k’o purpurna kiša kad pada,
kao prošlost koja ne može da se vrati
putevima punim uspona i padanja.
Rane od prijevara i laži teške
kao okovi na nateklim rukama
koje ću možda navijeke nositi
kao sužanj bez krivnje i greške
dok jednom ne skončam na mukama
jer izbavljenje ne ću prositi.
Suzana Marić
06/09/2012 at 7:57 am Permalink
Jako dobra pjesma, no izbavljenje ne treba prositi već oprostiti sebi i drugima, pa će se lakše bol podnijeti 🙂
06/09/2012 at 10:00 am Permalink
Savršeno….. rima zanimljiva, jako…
LP
06/09/2012 at 11:20 am Permalink
udomljene na srcu što vječno pati.
uvijek dojmljivo, lijepo i rima ,samo tuga do neba
pozdrav
kako ti kažeš, bit će bolje
06/09/2012 at 2:27 pm Permalink
Pjesma je rukopis duše; ranjive, ponosne, iskrene. Pisati sekstine u rimi je posebno i rijetko umijeće. Mogu samo čestitati Marko. Veliki topli pozdrav 🙂
06/09/2012 at 4:22 pm Permalink
Dok jednom ne skončam na mukama
Jer izbavljenje ne ću prositi
ja pročitao kod marije seks a ono kod tine, malo šale
super imenjak, nema ti ravna ,iskreno, puno pozdarava, sfd
06/09/2012 at 6:30 pm Permalink
nekad samo ogrebotina
nekad jama duboka
poslije svake slijedi camotinja
bez zivotnog soka
06/09/2012 at 6:47 pm Permalink
Hvala ekipo! Nešto me krenule ove mračne 🙂
Srdačan pozdrav!
08/09/2012 at 5:21 am Permalink
Mislim da su više životne nego mračne.
Jako dobra pjesma.
Ponosno nosiš rane.
Samo u noći bez sna su nekako bolnije.
Srdačan pozdrav Marko!
08/09/2012 at 6:00 am Permalink
Slazem se sa Marissom, rima uokviruje osecaje. Lep pozdrav Marko 🙂
08/09/2012 at 7:00 pm Permalink
Marissa, Dragice; hvala na posjeti!
Lijep pozdrav!