Rapsodija utrnulosti

Poljubila sam te srcem,

Zahvalila ti dušom,

Zagrlila te suzom,

A sebe utrnula mukom.

 

Da imam još koju prilike mrvicu,

Jer ove riječi iz mene same traže.

Da bar još jednom mogu,

Voljeti te jače.

 

Gušim se u vlastitom zraku,

Živim u istom mraku.

Sama sam sa sobom u životnom iskoraku,

U olujnom oblaku.

 

Želim krivnju ubiti,

Svoje misli umiriti,

Još te jednom zagrliti

I nikada te ne pustiti.

 

Tebi,mama…

6 komentara za "Rapsodija utrnulosti"

  1. Aljoša
    08/03/2018 at 11:35 am Permalink

    Zagrlila te suzom… Poznat osjećaj, vp Ketyos .

  2. salke
    08/03/2018 at 11:42 am Permalink

    I meni poznat osjećaj….mama, samo jedna.

    Veliki pozdrav Ketyos

  3. Krebs
    08/03/2018 at 12:35 pm Permalink

    I meni poznat…lijepo!! lp

  4. Marija
    08/03/2018 at 1:58 pm Permalink

    Lijepa posveta majci. Mnogo ljubavi!

  5. Kristian Svalina
    08/03/2018 at 3:22 pm Permalink

    Iskreno i čista ljubav prema majci.Lako se utopiti u ovu pjesmu, jer ipak svi imamo ili smo imali majku…
    Osjećam.
    LP

  6. ENEDIEL
    09/03/2018 at 1:41 pm Permalink

    Lijepo, osjećaji kipe iz stihova
    pozz

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.