Rasanjanost

x: Napokon sam uspjela!

xo: Uspjela si, što?
x: Pa, uspjela sam, zar ne vidiš?
xo: Ali što, što si uspjela?
x: Gledaš u mene, ne vidiš, pa se i čudiš.
Baš si smiješna, ponekad te uopće ne razumijem,
imam osjećaj da iako „ne vidiš“-kako ti tvrdiš, sve već unaprijed znaš, ali glumiš.
I čemu onda takvo pitanje?
xo: Pa, stalno se pitam da li sam ja, ja? Ili sam ti?
Mislim, logično je da vjerujem u ono što vidim, čujem,
što mogu dotaknuti.
x: Zar me stvarno sad ne vidiš? Pa s kim si pobogu jučer
popila kavu? Valjda je netko sjedio do tebe.
Smijala si se, pričala o sebi, i činilo se da uživaš čitavo vrijeme u tome.

Ali, znaš, jako me brine jedno.
Rijetko si opuštena, katkad i previše zgrčena. Zbog čega?
Kao da život nije previše težak, bila ti opuštena, ili sumorno
ozbiljna.
Zar misliš da život nagrađuje samo ozbiljne?
Heeeej, živni malo, još ćeš mi se i rasplakati.
Znaš, moram ti odati jednu tajnu. I ja sam bila baš kao i ti.
Da, da, nemoj me čudno gledati, ista, hej, kao da nas je ista mati rodila.
xo: I što je bilo? Što se desilo?
Daaaaj, reci već jednom, požuri, ova me priča jako zanima.
x: Paaa, sad, ništa posebno.
Eto, desio mi se život. Oživjela sam vrijeme i postala njegov tok.
xo: Ma daj, pa kako? Zar je to moguće? Želiš mi reći da si kreator sebe i vremena?
Ili tako nešto? Tek sad te ne razumijem. Kažeš mi da si tu, da te upravo gledam i slušam,
a onda zaključiš da si ti vrijeme……Pa gdje sam onda ja u cijeloj priči?
x: E, tu, te čekam, ne postavljaš mi prava pitanja. Znaš, katkad me i malko razočaraš, al` svejedno te volim, baš si mi draga, eto.
xo: Kako, zašto, draga?
x: Zato što si ponekad pravo dijete, s velikim očima i ogromnim srcem. Ha, ha, ha, ha, znala sam da će te ovo nasmijati. Ja sam tu zbog TEBE.
Pobjegla sam u svoj odraz, u očajanje, isparila u vremenskoj crti, beznadežno, bespovratno.

xo: Heeeeej, gdje si nestala?
*
*
Izgleda da sam opet usnula isti san……

 

6 komentara za "Rasanjanost"

  1. branka
    17/06/2018 at 8:02 am Permalink

    Sjećam se ovog teksta. Ponovno sam ga s guštom pročitala. Odličan je.

  2. roverroverled
    roverroverled
    17/06/2018 at 9:02 am Permalink

    Ja ga se ne sjećam ali si briljirala Dančice. Odlična misaona crtica baš si rasturila svaka čast. Pozdravko.

  3. mirko1
    17/06/2018 at 11:49 am Permalink

    Kako god, bilo da je alter ego, bilo da je san, uživao sam u ovom posebno lijepom i dobrom tekstu, Danijela. Stotinu puta BRAVO !

  4. mirko1
    17/06/2018 at 11:50 am Permalink

    …ne rekoh ti da si majstorski i fotografiju ukomponirala u tekst… Ta njena simetrija i bonaca mi to kazuju.

    LP

  5. Suzana Marić
    Suzana Marić
    17/06/2018 at 1:49 pm Permalink

    Još jednom ,BRAVO !! Zaista si mizvrsno ovo napisala ! LP 🙂

  6. salke
    salke
    18/06/2018 at 9:57 am Permalink

    Mudar razgovor samim sobom možda, prijateljicom, alter egom. Pao sam u priču i izašao bogatiji saznanjem i vještinom življenja. Pa se i zapitah o nekim svojim stvarima, osjećajima. ODLIČNO!

    Lijep pozdrav, Danijela:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.