RASULE SE MISLI

 

RASULE SE MISLI
Rasule se misli mojih sjećanja
 stazama prošlosti,
 obojili se bijelom bojom
 procvalih pupoljaka mladosti,
 i kaplju spomenikom vremena,
 bezglasno…
U vrtlogu modrog dodira
 osluškujem žubor mora i huk vjetra,
 zenit se zlatnim satenom oblači,
 dva sunca, neba i mora,
 rumenim zrakama grle se,
 ljepotom…
Skrivenim nitima mojih želja
 bukti žudnja jutrenjem zore,
 pupoljci procvjetali u ljubav,
 miriše melodija zvucima violine
 kao san mjesečeve maglice
 nedosanjanih snova…
Otkucava ponoćni sat,
 skupljaju se krhotine mojih misli,
 u duši tajna sna beskrajnog mira
 najavilo vrijeme poezije mora,
 tišinom se spušta noć mjeseca,
 sanjam snove nikad ispričane…

11 komentara za "RASULE SE MISLI"

  1. Marija
    20/03/2012 at 2:52 pm Permalink

    Vrijeme poezije, mora i prekrasnih slika. Danas neću u tvojoj pjesmi tražiti slike i poeziju. Danas ću poslušati melodiju koju sviraju. Slika je u početku mirna, bezglasna. Onda se čuje žubor mora i huk vjetra. Melodija prirode koja se prožima. I odjednom, odnekud dolazi zvuk violine. Miriši melodija koju prati zvon zvona s obližnjeg zvonika. Na kraju, pjesma tone u mir, u tišinu iz koje je stigla. Sve je skladno, lijepo kao i priložena slika. Pozdrav Dinko 🙂 🙂

  2. Jim Corbet
    20/03/2012 at 3:22 pm Permalink

    miriše melodija zvucima violine
    kao san mjesečeve maglice
    nedosanjanih snova

    Prelijepa pjesma Dinko, ovi stihovi su mi posebno zaigrali u srcu, raduje me što konačno mogu vidjet i tvoje slike rađene kistom a ne samo ove koje slikaš riječima..inače ljubitelj sam slikarskih tehnika pogotovo ulje na platnu a posebno sam oduševljen autorima iz doba romantizma i pejzažnim autorima koji pripadaju takozvanoj Hudson River School..Thomas Cole,Frederic Edwin Church John Constable od kojeg imam reprodukciju naslova Flatford mill.. pa onda recimo Nizozemski slikari..Frederik Kruseman , Barend Cornelis Koekkoek,njihove slike sam nalazio na internetu u velikoj rezoluciji i nosio u fotostudio na printanje na fotoplatnu,imam ih uramljene i ustakljene i sasvim solidno izgleda s obzirom da su reprodukcije reprodukcija 🙂 evo malo sam htio ovo podjelit s tobom jer vjerujem da si za neke od navedenih autora čuo s obzirom da se baviš slikarstvom..slike su ti lijepe, ja ne znam crtati ali sam tim više fasciniran onima koji znaju, pozdrav Dinko!

  3. blueperlaa
    20/03/2012 at 7:20 pm Permalink

    Spojene dvije umjetnosti u jednu, jer ako ih promatram odvojeno ne mogu se odlučiti što više plijeni moju pažnju. Da li je to izražajan stih, biran svaki od njih ili slika koja je u posjedu priče …

    Dinko1941, volim Vašu umjetnost i zaista je lijepo da ju i ovako dijelite s nama. Hvala.

    Veliki pozdrav !

  4. songfordead
    20/03/2012 at 10:32 pm Permalink

    LIJEPA PJESMA DINKO
    IZDVOJIO KRAJ

    Otkucava ponoćni sat,
    skupljaju se krhotine mojih misli,
    u duši tajna sna beskrajnog mira
    najavilo vrijeme poezije mora,
    tišinom se spušta noć mjeseca,
    sanjam snove nikad ispričane…

    ALI CIJELA PJESMA ODIŠE PLAVOM SLIKOM
    LIJEPU NOĆ ŽELIM
    SFD

  5. stefi
    20/03/2012 at 10:32 pm Permalink

    Rasule se misli mojih sjećanja
    stazama prošlosti,
    obojili se bijelom bojom
    procvalih pupoljaka mladosti,
    i kaplju spomenikom vremena,
    bezglasno…
    Kako divan početak misli pretočenih u pjesmu.Dinko stvarno ste vedeta poezije,neznam što je ljepše slika ili pjesma.Osmjesi Vam stižu:))

  6. dinko1941
    21/03/2012 at 6:01 am Permalink

    Svima hvala, pozdrav s osmjehom šaljem 🙂

  7. shadea
    21/03/2012 at 10:23 am Permalink

    Divni stihovi Dinko!Divne slike u njima i prepoznatljiv tvoj izričaj romantike…prelijepo!
    Osmjeh tvojoj voljenoj i tebi šaljem!:))

  8. dinko1941
    21/03/2012 at 10:34 am Permalink

    Hvala tebi draga Shadea, osmjehe ti naše šaljemo 🙂

  9. dusko
    21/03/2012 at 4:47 pm Permalink

    jako lijepa pjesma,, kad se procita par puta,onda tek otkriva ljepotu…

  10. dinko1941
    22/03/2012 at 4:46 am Permalink

    Hvala dragi Duško, pozdrav tebi 🙂

  11. Alberto Sompis
    08/04/2012 at 10:13 am Permalink

    Ah, ta slika u kojoj more zapljuskuje žalo prevrćući oblutke u nevidljivom plićaku podno vala koji se sudara sa hridi razbacujući bjelinu vjenčanice – to je istinska slika kovitlaca uspomena kada naviru ustrajno pršteći našim još uvijek jednako živahnim umom kao kada smo bili mladi i mogli smo činiti što nam tijelo više ne dopušta. Eto ta pomisao mi pade na um čim zavirih ovamo gdje pročitah ispod slike stihove što se tamo nalaze pa – kažem ih kao neku vrstu zaključka bio njime pjesnik zadovoljan ili ne.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.