Ratni heroj

Mala lampa u tvojoj sobi gori. Pisma su razbacana po stolu što ti utjehu pruža u tminama dana, dok svojim stihovima tražiš izlaz iz crnog života besmislenosti, od kada sam osobođen udisaja zemaljskog, od dana kada sam rekao tvoje ime poslijednji put, grgljajući kroz krv u ustima.

Slika na kojoj se smiješim je požutjela vidim, sigurno je prošlo mnogo godina. Zašto nema niti jedne druge slike, zašto nema drugih sjećanja? Gdje li si ti i naše kćeri nerođene? Barem su to bile u trenutku kada sam morao poći u bjelinu svjetlosti. Jesi li ih nazvala imenima o kojima smo maštali i da li  su postale glumice?

Vidim, sva ova pisma su samo moja, što sam ih pisao u trenutcima primirja, što sam ih slikao riječima koje su pripadale samo tebi, moja ljube.

Sat na zidu pokazuje da je vrijeme stalo. Sjećaš li se kada smo ga kupili na ulici Pariza, one godine kada smo postali sklopljene ruke u dobru i zlu. Taj dan u Parizu je padala kiša, pravi ljetni pljusak. Duga se nadvila nad tobom dok sam te zaljubljeno promatrao kako ti kapi kiše umivaju lice. Izgledala si tada kao anđeo.

Vidim, još uvijek imaš isti zimski kaput bijeli. Pristajao ti je. Jesi li ga nosila onoga dana kada si mi morala reći zbogom, ali samo do vječnosti?

Gdje li si sada moja vjerenice, moja čežnjo ljubavi, gdje li su nam kćeri?

Sjesti ću u našu staru fotelju u kojoj smo provodili večeri uz casablancu, u kojoj smo se gubili u poljupcima, u kojoj bi vrijeme stalo ponekad, baš onoliko koliko smo željeli. Sjesti ću i pričekati te dok se ne vratiš. Imam vremena, jer putujem dimenzijama gdje ne postoji vrijeme. U kojima ćemo jednoga dana zajedno putovati.

Nadam se da još uvijek lupaš vratima, jer možda utonem u san. A ne želim propustiti tvoj laki korak žudnje, tvoj osmijeh bezvremenski i tvoje oči draga u kojima još živim istim plamenom ljubavi…

 

8 komentara za "Ratni heroj"

  1. Marija
    22/04/2012 at 6:59 pm Permalink

    -Neobičan je postupak u kojem glavni lik iz onostranog promatra drago biće i razmišlja o životu koji je mogao imati.
    Uvijek sam mislila da ubojstvom jednog čovjeka nije ubijen samo taj čovjek, nego i njegova djeca i djeca te djece, cijela jedna loza je nestala. Ti si opet potaknuo takva razmišljanja.
    – moja ljube- drag izraz koji sam čula samo u Dalmaciji.
    -I sviđa mi se kako svojataš taj Pariz i tu Casablancu koju mnogi nosimo u svom biću i kako istkivaš vjernost jednoj ljubavi koja će možda…:)

  2. Jim Corbet
    22/04/2012 at 7:01 pm Permalink

    Predobro Pipo, imam osjećaj da si se uživio u jednu tuđu sudbinu i iznjedrio ovu ljepotu od pjesme, svaka čast, pozdrav !

  3. dragica meyer
    22/04/2012 at 7:49 pm Permalink

    Odusevila me pesma Pippo, tako zivo opisan osecaj osbe koju je rat odvojio od milih, ne moze otici zauvek, nedostaje oprostaj, ostaje do sretanja.Fantasticno! Lep pozdrav:))

  4. Marko Grubesic
    22/04/2012 at 8:30 pm Permalink

    Vrlo dojmljivo i odlicno napisano Pippo.
    Laku noc!

  5. dusko
    22/04/2012 at 10:29 pm Permalink

    bravo!!!
    smisleno i bogato
    inace vecinu takvih batalim nakon par redaka ,al’ ova je drukcija!!

  6. songfordead
    22/04/2012 at 10:36 pm Permalink

    pippo lijepa mada u pjesmi tuga prevladava, dio tvojih izgubljenih uspomena, misao neke nedorečene strasti
    nije ni bitno
    samo da te pozdravim (LP)
    SFD

  7. blueperlaa
    23/04/2012 at 6:05 am Permalink

    Jako lijepo ‘pismo’ sudbini … fascinantno je to što nam njime ukazuješ kako je zaista u životu manji problem ako pogriješimo no ako nešto propustimo jer vrijeme je nemilosrdno. Sutra možda nikada neće doći i sadašnjost je neprocjenjiva a u njoj i sve one male radosti koje život čine ljepšim. Dotičeš detalje kojih možda nismo svjesni u svakodnevici ali ovako kada promatramo iz neke druge dimenzije ( tu je tvoj opis savršen ) itekako jesmo i kada sam došla do kraja sadržaja željela sam vratiti vrijeme, pomicati unazad kazaljke na satu …

    Lijep pozdrav Pippo !

  8. boba grljusic
    23/04/2012 at 9:11 am Permalink

    nedostaje silno i dostaje koliko može izvrsno!!!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.