Ravnodušnost

Dok grane breze trepere i plešu

i sveli list na zemlju padne,

na tijelu mome,  kao na lešu

miruju ti ruke hladne.

 

Tvoje riječi misli mi ne slijede

tek, po nebu sa mjesecom plove

dok ti usne ledene i blijede

ćute o nečem što se ljubav zove

 

Praznina neka dušu ispunila

kao ptica u gnijezdo kad sleti

da ove noći `mjesto tebi, mila

prepustim se ravnodušnosti, sjeti….

 

Nekad, u trenucima tim

život se čini da je tek

jedan gutljaj, jedan dim

i samo san, zauvjek…

 

6 komentara za "Ravnodušnost"

  1. Marija
    19/01/2013 at 5:55 pm Permalink

    Praznina neka dušu ispunila
    kao ptica u gnijezdo kad sleti
    Znaš ti pogoditi srce Sani, teško je ostati ravnodušan 🙂

  2. Sani
    19/01/2013 at 5:57 pm Permalink

    a meni je najbolji kraj…..

  3. Iluzija
    19/01/2013 at 5:57 pm Permalink

    i samo san od Sanija… (to ja umisljam da sam duhovita 🙂 )

    praznina, ljubav nestvarna, samo u snu je vječna

    lijepo 🙂

  4. songfordead
    19/01/2013 at 5:58 pm Permalink

    Nekad, u trenucima tim
    život se čini da je tek
    jedan gutljaj, jedan dim
    i samo san, zauvjek…

    kraj mi je poeseban
    žurim, lol

  5. Marko Grubesic
    19/01/2013 at 8:20 pm Permalink

    Odlična, ona što dušu dira.
    Hajde živio pajdo 🙂

  6. dragica meyer
    19/01/2013 at 9:30 pm Permalink

    Da ova pesma dira. Lepo Sani. Pozdrav 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.