Razasute uloge

Sunce prigušeno vjetrom mutilo  je već kapljom kiše zamućen pogled.
 
Klarisa, snažna i samotna zatočenica
naizust znala je  sve priče svog Žorža 
dok čašću, strašću i vlašću
častio je sebe.
Slušala je strpljivo, a njen pogled
skutrio je jedan cijeli ep
samo njoj znan, samo njoj vidljiv
jer kitila je njih
monumentalna sreća.
 
U toj čudnoj predstavi
barokoklasicizma (mučna li spoja)
Klarisa je živjela usporedna dva života
jedan u bolesnoj školjci
onaj drugi u samoći.
 
Prizivala je i u njoj prebivala.
 
Ne, nije to bila ona teška,prokleta 
samoća
to bio je zamišljen zeleni otok
onkraj svijeta.
Izgledao je jako lijep, a pust.
Po njenom širokom osmjehu znala sam da samo izgleda pust.
 
Ne znam zašto u san mi taj pogled se vraća, ali i danas oči se zamute od te šaljive predstave.
 
 

6 komentara za "Razasute uloge"

  1. Marija
    05/04/2014 at 8:49 pm Permalink

    “Klarisa je živjela usporedna dva života
    jedan u bolesnoj školjci
    onaj drugi u samoći.”
    Oboje je samoća, slobodan odabir, čini se. Lijep pozdrav Tulipane:)

  2. stefi
    05/04/2014 at 9:07 pm Permalink

    jer kitila je njih
    monumentalna sreća.
    Vanjština nije odraz unutarnjeg.Lijepo.Pozdrav

  3. songfordead
    05/04/2014 at 9:22 pm Permalink

    puno pozdrava
    klarisi i žoržu

  4. Mario
    06/04/2014 at 10:39 am Permalink

    Jako lijep izričaj, pozz

  5. Moon47
    06/04/2014 at 11:24 pm Permalink

    “Klarisa je živjela usporedna dva života
    jedan u bolesnoj školjci
    onaj drugi u samoći.

    Prizivala je i u njoj prebivala.”

    Lijepa! Pozdrav.

  6. tulipan
    08/04/2014 at 11:09 am Permalink

    Hvala draga ekipo na pažnji i lijepim komentarima!
    Oprostite mi što sam pjesmu i vaše komentare ostavila napuštene, lap je prkosio mojim željama!

    Pregršt sunčanih pozdrava šaljem!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.