Razgovor s glupačicom

Čovjek u kaputu sjeo je na klupu uz šljunčani puteljak duž livade gdje se redalo nekoliko čempresa. Zapalio je cigaretu koja mu je osvijetlala dio lica što se skrivalo pod šeširom. Duboko uvuče dim, otpuhujući potom pozamašnu sedefasto sivu zavjesu pred sebe. Razbije je pogledom.

Glupačice, kod nas nikada nije bilo iznenađenja. Ovdje si mi prvi put pokazala svoje tijelo i dopustila da uđem unutra. Jecala si kako želiš da bude savršeno. Udoban krevet, zvijezde što probijaju prljavo staklo prozora i nekoliko latica ruže. A onda sam te odvukao među iskrivljen drvored i mi smo legli u blato, pod neonom i među neuglednim mokrim travkama što su samo iritirale naša drhtava tijela. Voljela si. Imala si male grudi i dječji nestašan pogled. Na ovoj ogradi si posljednji put podlegla mom šarmu. Nismo već dugo imali ništa zajedničkog. I tek je jedan susret nakon mnogo dana bio sasvim dovoljan da te opet odvučem u noć. Jecala si kako nećeš opet u taj mrak. Mi smo svršena priča, nema povratka i vrijeme je potpunom zaboravu. A onda si me zamolila da te opet podsjetim, ispustila vrećicu na tlo i otkopčala tijelo. Trebala si. Imala si veliku stražnjicu i ravnodušan miris lica. Tu si posljednji put kleknula pred mene. Glupačice, kod nas nikada nije bilo iznenađenja.

Cigareta je dogorjela, a lice prekrila sjena. Čovjek u kaputu ustao je, bacivši opušak na pod i, gazeći nekoliko puta polukružnim pokretima vrha cipele po njemu, smjestio ruke u džepove te otišao u noć.

Jedan komentar za "Razgovor s glupačicom"

  1. julija
    02/05/2012 at 8:17 pm Permalink

    Crtica na jedno sjećanje. Ne sudbonosno i ne osobito važno. Tek sjećanje.I neobično tepanje, umanjenica koja umanjuje negativnu konotaciju. Zgodan je okvir crtice; početak i kraj pisan u trećem licu za razliku od središnjeg dijela. Zgodno. 🙂 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.