Okovan u svojoj samoći,
u mraku svom i nemiru,
kroz život ću samo proći
ko čestica u svemiru.
I ne željeh tako mnogo –
samo da je duša puna;
sad sa đavlom `mjesto s bogom
dijelim komad razuma
“Budi sa mnom, vječnost ću ti dati”
reče đavo zlokobnog smiješka
“Ili samuj, voli potom pati
kao zadnja božja greška”.
Rekoh mu da vječnost neću,
radije ću greška biti
jer, s kim ću dijelit sreću
i koga ću tad ljubiti….
Ako je samoća vječnost
onda vječan sam već sad;
i zar nije veća radost
kratak let nego vječan pad.
katarinab
Suzana Marić
Mihaela
09/11/2012 at 6:00 pm Permalink
odlična misaona, jako dobro, pozdrav Sani!
09/11/2012 at 7:02 pm Permalink
Ako je samoća vječnost
onda vječan sam već sad;
i zar nije veća radost
kratak let nego vječan pad.
Izvrsna pjesma Uvijek prihvaćam kratak let.
09/11/2012 at 8:16 pm Permalink
Uh, jakooo dobro, posebno zadnja rečenica!
09/11/2012 at 10:04 pm Permalink
Ako je samoća vječnost
onda vječan sam već sad;
Znaš da pamtim ovu tvoju pjesmu, toliko mi je dobra, a posebno navedeni stih. Nalijepi još takvih pjesama. Užitak ih je čitati 🙂
09/11/2012 at 10:13 pm Permalink
Pa jasno je k’o dan, naravno. Đavao je daleko iskreniji od Boga. A i svrsishodniji.
Živio