Razgovor sa psom

Mama, ti barem znadeš svoga sina i da od rođenja sam drugačiji.
Zar se ne sjećaš još toga jutra, kada sam ti šapnuo da
nisam ničiji?
Ali, nejasno mi bude, Majko, od toga dana ja
sam svačiji.
I taj čudan glas u mome snu što često čuli ti si,
od rođenja to je glas duše što iz mene priča,
ali sada vidim-zaista mumljanje to nikada razumjela nisi.
Mama, baš sam s našim psom o tome raspravljao,
i o tome kako to da ljudi se toliko vole?
Oni ljubuju za ljubav, oni ljubav kupuju,
ali zašto ljubav mijenjaju i ne uzdržavaju?
On me uznemirio, Majko.
Kaže da sina i kćeri upoznao nije, niti će.
Nikada toj dami nije rekao da je voli,
ja sam primjetio, a on me čudom pogledao,
istinu je rekao: “Ja joj nikad nisam lagao.”
Sjećam se toga dana, on ju je čak i obranio,
a ona mu je pristojno zahvalila,
bez laži, slatkih riječi i pretvaranja.
Mama, baš sam razgovarao s našim psom.
Složili smo se da sunce često pravedno nije.
Zašto u trenutku ovom nada mnom bdije,
a u istom trenu, onog tamo tugu krije?

prosinac, 2008.g.

3 komentara za "Razgovor sa psom"

  1. julija
    08/06/2012 at 10:58 am Permalink

    Indiferentno je Sunce i nebo prema ljudskim problemima. i dobro je da je tako. Pokazuje mudrost kreiranja Svemira. Čovjekove misli, nastojanja, tuge, veselja ne smiju poremetiti hod vječnosti.Preveliku si ulogu dajemo, a ne živimo mudrije od kućnog ljubimca. 🙂

  2. Kristian Svalina
    08/06/2012 at 11:58 am Permalink

    Zanimljivo.
    LP

  3. marissa
    08/06/2012 at 7:15 pm Permalink

    “ali zašto ljubav mijenjaju i ne uzdržavaju?”

    Suštinsko pitanje,
    po meni glavna misao vodilja tvoje pjesme.
    Pjesma ti je snažna,lijepa,
    pamćenja vrijedna.
    Pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.