Retrospektiva

Tananost struka
priziva uzburkanost.

I vidjela sam noć
kako mučno umire,
dok ju krilata
jesen grli svojim
šuštavim plaštem
usamljenosti,
gradskih svjetala
i rapsodije boja.

Prigiba se ponoć.

Toliko sam umorna
da netremice drhtim
od nevoljkih
primisli introspekcije.

Ljubavi,
iako si bio prisutan,
uopće ne čuješ
kako moj um
višestruko i dugotrajno
kaplje sukrvicom
petnaestosatnog poroda.

Prisjeti se.

Junački sam podnijela
najtežu bol izgona,
bez ijedne
grube riječi
ili krivog pogleda.

Tek tada si i ti,
raznježen,
s umotanim djetetom
u drhtavim rukama,
napokon shvatio
što znači
bezuvjetno voljeti
i s razlogom
biti živ.

Lorena Vojtić
(DIS)BALANS SVJETOVA

 

Brooke Shaden Photography

Jedan komentar za "Retrospektiva"

  1. Marija
    16/11/2020 at 8:02 am Permalink

    “bezuvjetno voljeti
    i s razlogom
    biti živ.”

    Možda je to odgovor na ono vječno čovjekovo pitanje o svrsi njegova postojanja!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.