Rezignacija

Mjesec obasjava sobu zrakama žutim,
ležim budan a ti pored snivaš mirne snove,
da kraj je blizu već odavno slutim,
znam da opet daljina te zove.
Šutim!

Opet ću morati sa samoćom da drugujem
i da u sitni sat zatvaram kavane,
životu ću opet smisao da dugujem
i da molim zoru zadnji put da svane.
Tugujem!

Ali noćas neću uspomene da diram
na dane sreće i romansu jednu lijepu
i samo ću najljepša sjećanja da biram
na noći srebrne i moju ljubav slijepu.
Rezigniram!

7 komentara za "Rezignacija"

  1. dinko1941
    04/09/2012 at 6:41 am Permalink

    Eh, kad sjećanja mladosti, društva, kavane i pića dođu u misli tad se ova lijepa pjesma piše 🙂

  2. dragica meyer
    04/09/2012 at 7:16 am Permalink

    Hehe, ignorisi i uzivaj Marko, nema druge 🙂 Pozdrav 🙂

  3. Marija
    04/09/2012 at 8:06 am Permalink

    Još jednom potvrđuješ da si majstor siha. U poeziji su obrađeni razni motivi, izraženi razni osjećaji, jer to je ona konstanta koju svi nalazimo i nosimo. Ali, način izražavanja te konstante je ono što nas razlikuje. Atmosfera koju gradiš stihom, to vladanje sobom, autoanaliza i lagana rezignacija u svemu tome, način oblikovanja stiha je ono što te čini pjesnikom. Pozdrav Marko 🙂

  4. El janid
    04/09/2012 at 8:21 am Permalink

    Prava boemska! Veliki pozdrav

  5. ENEDIEL
    04/09/2012 at 1:10 pm Permalink

    kao i uvijek užitak te čitati,Vodiš nas kroz osjećaje ,pretačeš iz jednih u druge i na kraju ,novi dan ,rezime u srebrnim noćima, tvoj stil i rima, s time se izdvajaš i ubrajaš među posebne.pozdrav

  6. songfordead
    04/09/2012 at 5:16 pm Permalink

    lijepa pjesma sa nitima nade, lijep dan želim, sfd

  7. Marko Grubesic
    04/09/2012 at 7:28 pm Permalink

    Hvala na druženju poetska bratijo 🙂
    Lijep pozdrav od mene!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.