Ponekad su pune drhtave čežnje

kao lišće što ga dah vjetra opija

ponekad se ruše preteške od težnje

da nisu dejavu , indigo kopija.

Danas su mala sunca u osmijehu

sutra tvrde grude pogađaju grudi

 katkad tek prešućene daju utjehu

i bez zapisanih nova zora rudi.

Ima dana kad spavaju pod snijegom

daleke, mrtve u bijeloj tišini

često me ostave nejasnim bijegom

da je srce bjegunac njima se čini.

One su dvosmislene , na vagi stoje

lakše od pamuka , teže od stijenja

kao kameleon što mijenja boje

njihova se ljepota vječno  mijenja.