U tvom snu vrhovi ledenica
suze su nepomičnih zjenica
u pustom gradu k’o avet bijela
ulice zjape k’o vučja ždrijela
Iza svanuća uvelog Sunca
u viticama spletenih cvjetova
s iglicama zimzelenih vjetrova
otkinutih u zametku proljeća
ruku nevinijih od koraka
zaspalih s krilima anđela
u danu kad bjelina tišinu odijeva…
Tatjana Tadić 2017
Suzana Marić
Aljoša
Tonka
25/08/2017 at 10:27 pm Permalink
kako lijepo, bajkovito…slikovito od prvog do zadnjeg stiha
lp
25/08/2017 at 10:42 pm Permalink
“u danu kad bjelina tišinu odijeva…”
Izdvajam jer mi posebno dobro zvuči ali i ostatak pjesme je vrlo dojmljiv.
Lijep pozdrav!
26/08/2017 at 12:11 am Permalink
Odlična, slikovita i vrlo dojmljiva pjesma. Lijep poetski izričaj, izdvojila bih stih koji me posebno pogađa emocijom:
“ruku nevinijih od koraka
zaspalih s krilima anđela
u danu kad bjelina tišinu odijeva…”
Lp! 🙂
26/08/2017 at 6:38 am Permalink
Naslov me odmah podsjetio na najpoznatiju sintagmu pjesme Vesne Parun – Ti koja imaš ruke nevinije od mojih… ali tu prestaje svaka sličnost i sadržajem i ritmom.
Posebno mi se sviđa sintagma uvelog Sunca i njegova simbolika!:)
26/08/2017 at 8:21 am Permalink
Potpisujem sve komentare i pozdrav ti šaljem 🙂
26/08/2017 at 8:57 pm Permalink
Sani, Marko, Katarina, Suzana hvala vam na čitanju i lijepim riječima 🙂
Marija, uvijek cijenim tvoje mišljenje 🙂 Hvala na komentaru!
Ugodnu večer želim svima!