Kad jednom, draga, ne mareći za stid
staneš s nekim uz drvo ili zid,
možda vidiš tada p0znato ti lice
na jednom mjestu gdje su osmrtnice.
Ako dođeš, mila, kad se tijelo nosi
da zauvjek bude u vlazi i mraku,
samo jednu ružu baci u raku –
ružu što ponekad nosiš u kosi.
Donesi taj cvijet od sebe
da ga tvoja ruka spusti,
da korijen svoj u grobu pusti
i bude sa mnom umjesto tebe.
I ne žali, ne osjećaj se bijedno
( ne žali onaj ko volio nije)
ionako zemlja sve prekrije
i sve jednom bude svejedno.
Mrtvi ne pate. Smire se duše.
Prođe bol i zla kob.
Prekrit će zaborav zarasli grob
i svelo lišće kada vjetar puše.
Aljoša
Lav
Marija
24/05/2012 at 3:41 pm Permalink
Sani, ova je pjesma koja mora zarobiti svakoga tko ima srce. U prvoj si strofi sve rekao. A sve je tako otmjeno i tužno. Ne spočitavaš, samo si neizmjerno tužan. I mudar. Meni je ova pjesma jedna od tvojih najboljih. Veliki pozdrav San 🙂
24/05/2012 at 5:29 pm Permalink
Već sam ti jednom davno pohvalio ovu pjesmu, rekao sam tada a kažem i sad, jedna od najboljih koje sam pročitao a pročitao sam ih puno, kapa dolje pajdo, pozdrav i 🙂 za tebe, volio bih da si malo više prisutan ovdje .
24/05/2012 at 7:17 pm Permalink
Divno ispisana tuga Sani! Toliko dirljivo da izaziva duboke osjećaje…
“Donesi taj cvijet od sebe
da ga tvoja ruka spusti,
da korijen svoj u grobu pusti
i bude sa mnom umjesto tebe.”…ova strofa mi je…vrh vrhova!
Topao pozdrav s osmjehom! 🙂
24/05/2012 at 8:47 pm Permalink
Tužno, osjećajno i jako lijepo.
24/05/2012 at 8:53 pm Permalink
O pajdo jedna prava na pravom mjestu 🙂 Baci cesce koju da se druzimo i da ozivimo stara vremena 😉
Pozdrav od pajde!
24/05/2012 at 9:07 pm Permalink
Baš je tužna ali ne zbog toga manje lijepa.
24/05/2012 at 9:45 pm Permalink
Mrtvi ne pate. Smire se duše.
Prođe bol i zla kob.
Prekrit će zaborav zarasli grob
i svelo lišće kada vjetar puše.
lijepo sansan ali puna tuge, valjalo bi ju i zaliti
noć
SFD
26/05/2012 at 12:30 pm Permalink
Majstor si tuge u rimi san!! Lep pozdrav 🙂