Odrezali moju granu
Odvojili on korijena
Stavili u vazu
U lijepoj sobi stojim na stolu sama
Svaki dan svježu vodu dobivam
Svijetla dovoljno
Usamljena promatram traku sunca što budi dan
Ali ne osjetim njenu toplinu
U lijepoj vazi
Kroz prozor sjetna promatram svijet
Užurbane prolaznike, djecu kako ližu sladoled
Čežnju po putovima, krošnjama šaljem u visine do oblaka
Neka je vjetrovi raznose
Misle da mi ništa ne nedostaje
A meni nedostaje sve
Moj grm, moji korijeni
Neka i vjetra i oluje
Bar znam da živim
Sada venem
Venem
Kad i zadnja latica padne na stol
Kupit će novu ružu
27/05/2020 at 9:04 pm Permalink
Sudbina ruže. Uvijek drugome miriši!
29/05/2020 at 4:59 am Permalink
Dobra simbolika, ali i prikaz ljudskog mentaliteta.:)
30/05/2020 at 8:48 pm Permalink
Ruza je sve rekla.
Lijepi pozdrav Ene!
31/05/2020 at 2:30 pm Permalink
Hvala Mihaela, Marija, Nives, nije lako pod tuđim krovom , no i to će proći. Lp