tražila sam te u procjepu vremena
na granici zbilje i sna;
na nepoznatim postajama prošla bi tek
drhtava, nejasna sjena;
ko konjanici , jurile su za mnom
utvare mojih strahova.
tražila sam te po bezimenim predjelima
apokaliptične zemlje;
bez boja bili su cvjetovi,
i trnje, i sunce ugaslog sjaja.
kad je svanulo jutro,
na pustopoljini bijah sama;
vjetar s planine donio mi latice na put,
latice u boji.
i nesta ružnog sna.
Aljoša
Lav
Marija
01/09/2012 at 9:16 pm Permalink
Dobro se je probuditi iz more bez obzira bila ona samo vrijeme sna ili zadirala u stvarnost. Latice u boji nose nadu. Lijep pozdrav Senka 🙂
01/09/2012 at 10:43 pm Permalink
lijepa, pozitivna pjesma
noć
sfd
02/09/2012 at 8:01 am Permalink
tražila sam te po bezimenim predjelima
apokaliptične zemlje;
bez boja bili su cvjetovi,
i trnje, i sunce ugaslog sjaja.
Lijepa pjesma, ova strofa mi je posebna, lijep pozdrav Senka !
02/09/2012 at 8:35 am Permalink
kad je svanulo jutro,
na pustopoljini bijah sama;
vjetar s planine donio mi latice na put,
latice u boji.
i nesta ružnog sna.
lijep pozitivan stav na kraju
a tako i terba…:)) pozdrav
02/09/2012 at 12:18 pm Permalink
hvala, drago mi je da vas se dojmila svakog na svoj način… u tome je čar poezije..
02/09/2012 at 12:34 pm Permalink
Čini se da svi nešto tražimo, tražimo.
Ponekad i nađemo…
Jako si se lijepo izrazila pjesmom Senka!
U ime svih nas tragača!
02/09/2012 at 12:35 pm Permalink
Predivna pjesma Senkice…..
LP
02/09/2012 at 1:30 pm Permalink
Novo jutro odnosi more, lepa i pozitivna pesma. Pozdrav 🙂
02/09/2012 at 7:05 pm Permalink
Pomalo turobni stihovi sa naglim zaokretom i sretnim završetkom. Lijepo Senka.
Srdačan pozdrav!