Nisi ti čula jauk ranjenog srca
ni za fontane patnji nisi znala,
ne vidje ti tugu što mu se na dušu ukrca
ni tešku suzu što je iz muškog oka pala.
Nisi ti čula zvuk polomljenih čaša
ni vidjela sve te rijeke od alkohola,
nije te boljela posječena ljubav vaša
niti pjesma zadnja istkana od bola.
A sada stojiš iznad otvorenog groba
u drhtavim rukama držiš crvene ruže,
ispraćajni poklon za ljubavi tvoje roba
o Bože nek’ mu bar one utjehu pruže.
katarinab
Marija
06/06/2012 at 5:45 am Permalink
Marko, ima nešto u tome da postajemo svjesni svojih osjećaja tek kada se gubitak zaista dogodi. Ne vidimo dalje od svog pogleda, a onda naglo progledamo. Pjesma je vjerujem jedna od onih u kojima se mnogi pronalaze, neovisno o zauzetim stranama. Lijepo napisano.
Veliki pozdrav !
06/06/2012 at 7:15 am Permalink
Lutak, jako, jako lijepo…puno emocija…onako kako samo ti to znaš iznijeti 🙂
pusek newe
06/06/2012 at 9:22 am Permalink
Smione si metafore odabrao-jauk ranjenog srca, fontana patnje. Same za sebe mogu zvučati patetično, ali u cjelini našle su svoje mjesto i zvone iskrenošću, naglašavaju tu ogromnu tugu koja razara. Još je neobičniji taj neutralni opis u trećem licu jednine kako da se ne radi o vlastitom iskustvu, nego posredno doživljenom.
“Nisi ti čula zvuk polomljenih čaša
Ni vidjela sve te rijeke od alkohola”
Tako se pati na način ovih naših prostora, tako se duša ranjava jače, tako se i čezne i plače, tako se prijatelji tješe.
“A sada stojiš iznad otvorenog groba
U drhtavim rukama držiš crvene ruže”
Na kraju ta nesretna žena koja nije razumjela ljubav, drhti nad otvorenim grobom i poklanja mirise i trnje svoje ljubavi. Lijepa je pjesma Marko, veliki pozdrav 🙂
06/06/2012 at 10:00 am Permalink
Marija je opet u elementu kad je analiza pjesme u pitanju 🙂
Nemam puno za reči, odlična pjesma, pozdrav Marko !
06/06/2012 at 11:34 am Permalink
Odlična pjesma
pozdrav
06/06/2012 at 12:31 pm Permalink
Uh MG koliko jaka pjesma.
Predino i snažno.
LP
06/06/2012 at 2:00 pm Permalink
Jako lijepa, bolna i snažna pjesma u ritmici pri kraju nečijeg života 🙂
06/06/2012 at 5:03 pm Permalink
Jaka pesma, ti si posmatrac neuzvracene ljubavi, posle je kasno
lep pozdrav 🙂
06/06/2012 at 5:09 pm Permalink
ha, a meni se sviđa i to puno
kao da su neobične kretnje tvoje pjesme
želim ti lijep dan
SFD
06/06/2012 at 7:08 pm Permalink
Što da kažem Marko,
ti znaš kako volim tvoju poeziju!
Mislila sam kratko,ali …
Tako bih željela da nam odgovore oni koji su nas povrijedili,
gdje smo mi griješili.
Jer sigurno jesmo,ali znamo samo svoju priču.
Pozdrav Marko!
06/06/2012 at 7:28 pm Permalink
Nisi ti čula zvuk polomljenih čaša
Ni vidjela sve te rijeke od alkohola
Nije te boljela posječena ljubav vaša
Niti pjesma zadnja istkana od bola
Vrlo snažna pjesma,hm za zamisliti se.Pozdrav Marko.
06/06/2012 at 8:00 pm Permalink
Dakle Marko ljutiš se jer očito dobro postupke udovičine znaš. Odlično ispričano, bravo. Pozdrav veliki dragi prijatelju i mirnu noć ti želim od sveg srca moga maloga 🙂 🙂 🙂
06/06/2012 at 8:04 pm Permalink
Hvala na citanju dragi prijatelji poezije!
Ponekad se trgnemo i shvatimo neke stvari tek kada je vec prekasno.
Laku noc vam zelim!
07/06/2012 at 12:31 am Permalink
svidja mi se pjesma..samo nekad imam osjecaj da nam(meni,tebi i mnogim drugima) rime nekako uokviruju pjesmu u kalupe,a mnoge bi pjesme bile slobodnije razuzdanje bez njih… nebi ja davio,al svidja mi se pjesma i ideja, volio bi ju vidjeti i u slobodnijem stilu…
07/06/2012 at 8:10 am Permalink
i tužno…
pozdrav
07/06/2012 at 11:14 am Permalink
@ Dusko istina je da je rima jedna odredjena forma kojoj se mozda nesto drugo mora podrediti.U biti je rima jedina forma koju ja akceptiram i koja mi lezi.To je poezija koju sam jos kao dijete zavolio i iako pisem dosta i slobodnim stilom ipak se ne zelim odreci rime jer ona je za mene ukras poezije.Ne bih znao objasniti kako dodje do toga da neke pjesme pisem u rimi a neke!
@ Hvala na citanju Faiza 🙂
Lijep vam pozdrav i hvala na izdvojenom vremenu!