Raznježili me ružičasti snovi
u jutrenju zamrznutog sunca,
ove zime, dok čekam proljeće,
ono vrijeme što svitanjem donosi
miris plamenih šarenih boja,
sjedinjenih snoviđenjem
u mom oku…
Duboko u mojoj nutrini
postoji jedno meni drago biće,
kao zvijezda sjajna,
na nebu meni znana,
u dubini srca mog leži,
kao uspavana ljepotica snježna,
na nebu blješti najsjajnijem sjajem,
treperavo i sneno,
budi u meni poeziju snova…
Zavoljeh je jedne besane noći,
na putovanju naše sudbine
dok su nas tračnice razdvajale
ritmičkim udaranjem jurećeg vlaka,
ostalo je njeno lice urezano
u dubini moje svijesti,
skladno i slatko,
kao zrelo grožđe,
opilo me vino
sa usana njenih…
04/04/2012 at 6:35 am Permalink
To kišno magličasto jutro na slici i ta romantična, opojna pjesma, ta mala ispovijest, sjećanje koje obuzima srce je najljepše buđenje koje čovjek može poželjeti. Dinko, umjetniče, dobro ti jutro! 🙂 🙂
04/04/2012 at 7:19 am Permalink
Predivni osjećaji ispisani u stihu Dinko 🙂
04/04/2012 at 8:13 am Permalink
dok su nas tračnice razdvajale
ritmičkim udaranjem jurećeg vlaka
Još jedna lijepa i nježna pjesma ukrašena ovom divnom slikom u koju već dugo gledam i ne skidam pogled, ne bi mi se bilo lako odlučit jesi li bolji slikar ili pjesnik, pozdrav Dinko, imaš moje divljenje i 🙂
04/04/2012 at 9:18 am Permalink
Prelijepo u nježnosti dragi Dinko! I u ljubavi koju poklanjaš svojoj voljenoj!
Osmjeh vam šaljem kroz kišni dan! 🙂
04/04/2012 at 10:00 am Permalink
Zadivljen…..i pjesmom i slikom!!!
04/04/2012 at 10:56 am Permalink
Još gledam sliku, još čitam pjesmu… Ovo jest dar svima koji te dožive u slici i riječi… i hvala ti na tom daru.
Šaljem ti veliki pozdrav i iskreno divljenje, Dinko !
04/04/2012 at 12:42 pm Permalink
Svima Vama drage moje pjesnikinje i dragi pjesnici toplo zahvaljujem 🙂
04/04/2012 at 1:31 pm Permalink
PREDIVNA PJESMA KAO I SLIKA DINKO
Zavoljeh je jedne besane noći,
na putovanju naše sudbine
dok su nas tračnice razdvajale
ritmičkim udaranjem jurećeg vlaka,
LIJEP DAN VAM ŽELIM
sfd
08/04/2012 at 12:07 pm Permalink
Ah, možda zaključak koji mi se nameće kada uvirem u pjesme nije doslovno u skladu s izrečenim stihovima:
u dubini moje svijesti,
skladno i slatko,
kao zrelo grožđe,
opilo me vino
sa usana njenih…
Možda ni ovo nije takav slučaj. Odbacimo različitost prizora. Oni zapravo i sačinjavaju, od njih je slijepljen mozaik ovog svijeta…