Pred Bogom se zakleo i tiho i javno
I u tvoju luku se usidrio odavno
Ti si mog života zadnja epizoda
Ti si modro more ispod ovog broda
Sada znaš…
Glasna je sudbina i bez puno riječi
Ucrtane staze su, tko će to da spriječi
Nestale su tuge oko mojih misli
Latice na krevetu i mi smo se stisli
Sada znaš…
Kad me tvoja ruka miluje po kosi
Neki vjetar sreće kao da me nosi
I kad usne tvoje osjetim na vratu
Smišljam nove note za ovu sonatu
Sada znaš…
Pred Bogom se zaklinjem još jedanput, javno
Ljubit ću te vječno, piše to odavno
Ti si mog života zadnja epizoda
Ti si modro more ispod ovog broda
Sada znaš…
Lav
Suzana Marić
julija
22/12/2012 at 9:56 am Permalink
ljubav ili ogromna bol za jedno i drugo
puno pozdrava pippo
sfd
22/12/2012 at 11:04 am Permalink
Lijepa izjava ljubavi, one zadnje koja zna biti jača od one prve jer iluzija je jednako jaka. Ova javna zakletva dodaje snagu izričaju. Lijep pozdrav Kristiane 🙂
22/12/2012 at 1:38 pm Permalink
”
Ucrtane staze su, tko će to da spriječi”
Ne sprečavaj ,prihvati lijepa ljubavna pjesma
pozdrav
22/12/2012 at 4:29 pm Permalink
usne na vratu za novu sonatu…
ljubav pise pjesme sama za sebe
pozdrav 🙂
22/12/2012 at 8:42 pm Permalink
tko kaže da ljubav ne piše lijepe stihove , pozdrav