Prijatelju,
jesmo li zato
koračali mrakom?
Zar ne sjaji
još u nama
onim bijelim znakom?
I otkada je tmina
nadvladala svjetlo?
Koliko sam to spavao
i udisao ljeto?
Zvjezdano je nebo
duboko u meni,
zar sam zato tako stran?
Prijatelju,
od ovoga svijeta,
suviše sam umoran.
I kad promislim bolje,
ne preostaje mi više.
još jednu zvijezdu
ovdje dolje
surov svijet izbriše
julija
Lav
24/01/2013 at 8:28 am Permalink
Teško je bilo što reći. Svaka riječ je mala, nedostatna. Ostaje nam samo nada da da će istina isplivati na vrijeme. Tvoja pjesma je topla i pisana, ne samo za tog mladog nesretnog čovjeka, nego svima koji u sebi nose težak kamen pravednosti. Lijep pozdrav Morph!
24/01/2013 at 11:41 am Permalink
Krasna posveta, prečesto ovaj surov svijet gasi zvijezde. Veliki pozdrav
24/01/2013 at 1:20 pm Permalink
Nisam mogao oteti se dojmu pjesmi koja je tako izražajno opisuje grubo stanje čovječanstva, ipak vjerujem da nije sve tako crno, ima i svjetla, bar od sunca 🙂
24/01/2013 at 7:35 pm Permalink
još jednu zvijezdu
ovdje dolje
surov svijet izbriše
-Ja bih umjesto izbriše stavila briše (zvučnije je)…
Dobra rimovana!