SAKUPLJAM RIJEČI
Riječi sakupljam, ko korijenje kišu
dok vrijeme k’o da stoji, a oblaci dišu,
tišinama večeri i magle se vuku
samo korak šušti, poznaješ po zvuku.
Možda mi misli grade slike riječi,
pa trebaju vrijeme, do papira prijeći
već košare pune, svih dobara stoje,
a srce kuca snagom i pjesmu poje.
Primam vas za ruke, kao kišne kapi
da sačuvam toplinu što k’o eter hlapi,
riječ da vam predam, da se ne osuši
da živi, cvjeta i raste u duši.
K’o korijenje kišu, sakupljam riječi,
dok večer se spušta, sunce druge liječi,
svitanjima svojim, vjetrovima zora,
tad pišem pjesmu s ravnice do mora.
@ljerkavarga
14/04/2019 at 11:32 am Permalink
Rastu stihovi iz plodne duše, one koja svoje tlo zna njegovati!:)
14/04/2019 at 11:46 am Permalink
Da, zaista nikne rijec tamo gdje se covjek , pisac , pjesnik ni ne nada!! LP
15/04/2019 at 7:28 am Permalink
Riječi sakupljam, ko korjenje kišu…
I tako nastaje pregršt prekrasnih stihova. Lijepo Ljerka, kao i uvijek!
Ugodan dan!☺