SAKUPLJAM RIJEČI

Riječi sakupljam, ko korijenje kišu

dok vrijeme k’o da stoji, a oblaci dišu,

tišinama večeri i magle se vuku

samo korak šušti, poznaješ po zvuku.

Možda mi misli grade slike riječi,

pa trebaju vrijeme, do papira prijeći

već košare pune, svih dobara stoje,

a srce kuca snagom i pjesmu poje.

Primam vas za ruke, kao kišne kapi

da sačuvam toplinu što k’o eter hlapi,

riječ da vam predam, da se ne osuši

da živi, cvjeta i raste u duši.

K’o korijenje kišu, sakupljam riječi,

dok večer se spušta, sunce druge liječi,

svitanjima svojim, vjetrovima zora,

tad pišem pjesmu s ravnice do mora.

@ljerkavarga