SAKUPLJAM RIJEČI

SAKUPLJAM RIJEČI

 

Riječi sakupljam, ko korijenje kišu

dok vrijeme k’o da stoji, a oblaci dišu,

tišinama večeri i magle se vuku

samo korak šušti, poznaješ po zvuku.

 

Možda mi misli grade slike riječi,

pa trebaju vrijeme, do papira prijeći

već košare pune, svih dobara stoje,

a srce kuca snagom i pjesmu poje.

 

Primam vas za ruke, kao kišne kapi

da sačuvam toplinu što k’o eter hlapi,

riječ da vam predam, da se ne osuši

da živi, cvjeta i raste u duši.

 

K’o korijenje kišu, sakupljam riječi,

dok večer se spušta, sunce druge liječi,

svitanjima svojim, vjetrovima zora,

tad pišem pjesmu s ravnice do mora.

 

@ljerkavarga

3 komentara za "SAKUPLJAM RIJEČI"

  1. Marija
    Marija
    14/04/2019 at 11:32 am Permalink

    Rastu stihovi iz plodne duše, one koja svoje tlo zna njegovati!:)

  2. Krebs
    14/04/2019 at 11:46 am Permalink

    Da, zaista nikne rijec tamo gdje se covjek , pisac , pjesnik ni ne nada!! LP

  3. gabi
    15/04/2019 at 7:28 am Permalink

    Riječi sakupljam, ko korjenje kišu…

    I tako nastaje pregršt prekrasnih stihova. Lijepo Ljerka, kao i uvijek!
    Ugodan dan!☺

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.