Stajali su pokraj ceste jadni i zapušteni
pet siročića, sve jedan drugomu do uha
tugom shrvani i od sviju napušteni
gladni možda više ljubavi negoli kruha.
Od majčine smrti ne vidje im osmijeh lice
jer im se od tada i otac opija do besvijesti,
propio je već sve i do posljednje žlice,
djeca danima nisu imala ništa za jesti.
Počeše tako okolo da skitaju i da prose,
koliko su mogli stariji su brinuli za mlađe,
spavali su po stogovima mokrim od rose
očajni kao brodolomci s potonule lađe.
Kišilo je i jesen je već poodmakla bila
i već ih je počela briga zbog zime da mori
a onda im pronađoše oca prerezanih žila,
nije više imao snage sa životom da se bori.
Na skromnom pogrebu se oprostiše i od oca
ostavši tako bez skrbnika i bez kućnog praga,
prelila se već bila njihova gorčine prepuna boca
pa su sutradan nestali iz mjesta bez ikakva traga.
Godine su prolazile i nije se znalo jesu li još živi,
da ih potraži nije mario nitko nikada da proba
ali desetljeće kasnije stade kod groblja auto sivi
i petero odraslih ljudi posjetiše dva zapuštena groba.
Suzana Marić
08/03/2013 at 12:53 pm Permalink
Zadnja dva stiha pokriju cijelu pjesmu nekakvom milinom. Ostali su zajedno, uspjeli su zajedno negdje u tuđini. Mnoga socijalna pitanja nalazim u pjesmi, a tako je skladna ta ispričana priča. Lijep pozdrav Marko 🙂
08/03/2013 at 2:29 pm Permalink
Marko, koliko tužno toliko lijepo
pozdravljam te 🙂
08/03/2013 at 2:54 pm Permalink
ti bi se mogao okusati u pisanju romana kao charles dickens. bas te idu te teme ali dobro napisano, svaka cast
pozdrav
sfd
08/03/2013 at 3:39 pm Permalink
jos jedan roman u stihu. Kraj je lijep , doslovno zacini pjesmu.
pozdrav
08/03/2013 at 4:57 pm Permalink
Lijepa priča sa sretnim završetkom 😀
08/03/2013 at 6:49 pm Permalink
pocetak je poput Djevojcice sa zigicama, sredina je bolna, a kraj daje nadu. jako mi se svidja ova pjesma. prica je diskretno nametnula emocije. sivi auto, detalj koji je dao suvremenost prici i realni kontekst.
lijepo, pozdrav 🙂
08/03/2013 at 8:46 pm Permalink
Hvala na druženju i ostavljenim utiscima. Ovo su moje poetske priče, ostalo mi iz dana kada mi je proza bila na prvom mjestu.
Laku noć!
08/03/2013 at 9:11 pm Permalink
ti si stvarno svjetski lutak 🙂
08/03/2013 at 9:49 pm Permalink
pa Marko..što da ti kažem..meni je ovo odlično, kad bih tražio dlaku u jajetu onda bih se osvrnuo na stih koji je možda malo duži nego li ja preferiram ali jako je dobro i ovako,sve pohvale i pozdrav !
09/03/2013 at 1:24 am Permalink
Newe, Jime drago mi je što ste svratili. Jime ovo je jedna od mojih priča u stihovima kakve nisu rijetke u mome skromnom opusu.
Srdačno vas pozdravljam!
09/03/2013 at 7:54 am Permalink
Svidja mi se kraj ove pretuzne pesme, zivot ih je ojacao, da su ostali jedna celina i nerazdvojni borci u ovom oholom svetu.
Sve pohvale za temu. Pozdrav Marko 🙂
09/03/2013 at 9:50 am Permalink
Jeza me prošla…To je dobro, znači da si probudio zaspale osijećaje
09/03/2013 at 2:51 pm Permalink
Dragice, Easy; drago mi je da vas je pjesma dirnula.
Lijep vam pozdrav!