Sam u sobici iza zatvorenih škura,
izmoren samoćom i nepravdama svijeta,
slušam kako napolju bjesni bura
i u meni kako kovitla se sjeta.
Prošlost mi kao kopriva pored plota,
izgužvanu dušu sjećanjima žari
i podsjeća me da na marginama života
samo sam odbačeni suvenir stari.
Bio sam jedan naivni sanjar tupi
što pogrešnoj ženi vjerovaše slijepo,
sada na rate otplaćujem taj račun skupi
a njoj je sa drugim sasvim lijepo.
Gasit ću još dugo te vatre što me prže
i pisati tužne stihove i rime
jer možda uz pjesme zaboravim brže
poljupce lažne i njeno prokleto ime.
julija
06/01/2013 at 4:46 pm Permalink
uhh pajdo…ovi stihovi dusu diraju, ne znam koji bih prije izdvojio.
mrak pjesma! svaka cast
veliki pozdrav!
ps. nema bez ovakvog rasplozenja pjesme. ja kad sam sretan ne bih mogao napisati ni kakvo je vrijeme vani:)
citamo se
06/01/2013 at 5:02 pm Permalink
Odlična pjesma s nešto boemskog štiha. Posebno treća strofa izazove i sjetu i osmijeh, neko miješano čustvo dragosti prema tom sanjaru koji sve zna, sve vidi, a opet živi po svom. Veliki pozdrav Marko 🙂
06/01/2013 at 5:27 pm Permalink
I podsjeća me da na marginama života
Samo sam odbačeni suvenir stari
Usporedba za odbačenost savršena.Sanjari kao leptiri lete prema vatri dok im krila ne sprži.Bravo Marko.Pozdrav.
06/01/2013 at 5:42 pm Permalink
E Marko pesma je boemsi grom, bravo!!! Pozdrav 🙂
06/01/2013 at 5:56 pm Permalink
Prošlost mi kao kopriva pored plota
Izgužvanu dušu sjećanjima žari
možda je boemski, ali ipak mi više zvuči razočarano doživljenim.
snažna pjesma, realna, iskrena. ove koprive su me podsjetile na jedan plot u jednom malom selu i moj ljetni zadatak terminatora 🙂
06/01/2013 at 7:18 pm Permalink
Puno hvala na posjeti.
Laku noć!
06/01/2013 at 7:47 pm Permalink
Marko, naivni sanjari imaju srce … i pjesmu sam doživjela kao otkucaj ranjenog srca. Lijepo dočarana emocija gubitka za kojim se ne žali dugo jer s vremenom razum ipak nadvlada osjećaje.
Lijep pozdrav !
07/01/2013 at 4:34 am Permalink
Hvala na ispisanim utiscima Perlaa.
Lijep pozdrav!