Samoća u dvoje

Ko li je to sa mnom u ovo doba gluho,

kao da je neko ko me dobro zna;

pokušavam i umom i vidom i sluhom

da razaznam stvarnost od pukog sna.

 

Dolazi, sjeda, gleda me i šuti,

neki se prezir osjeća u zraku

i sve se čini ko da nešto sluti,

kao da čita misao mi svaku…

 

“Sve će dobro biti kad nestane nada”

reče glasom smirenim sjedeći u tmini

dok mi duša kao kamen u dubinu pada

prazna ko udovica nad grobom, u crnini.

 

Još mi kaza o dva nekakva puta,

ni jedan nije pravi i nikuda ne vodi –

dok jednim ide srce, drugim razum luta

da  pokopa želju koja tek se rodi.

 

I to je bilo sve, samo je nestao u tami,

ostale su misli ko svici da se roje,

ostali smo, zapravo i bili smo sami

moj duh i tijelo u samoći u dvoje…

5 komentara za "Samoća u dvoje"

  1. Marija
    22/11/2012 at 4:43 pm Permalink

    Odlično Sani. Tajanstvena mistična atmosfera, ali nema mistike. Čovjek na stalnom raskrižju između razuma i srca. Lijep pozdrav 🙂 🙂

  2. marissa
    22/11/2012 at 7:16 pm Permalink

    Lijepa pjesma Sani, nadam se da će tvoja pjesnička duša slijediti ljubav,
    pozdrav!

  3. Kristian Svalina
    22/11/2012 at 9:09 pm Permalink

    Tako je lijepo opet te citati…
    Odlicna, u tvom stilu. Posebno.
    LP

  4. sumiko
    22/11/2012 at 11:11 pm Permalink

    I to je bilo sve, samo je nestao u tami,

    ostale su misli ko svici da se roje,

    ostali smo, zapravo i bili smo sami

    moj duh i tijelo u samoći u dvoje…
    pozdrav

  5. Jim Corbet
    25/11/2012 at 8:06 am Permalink

    Odlična pjesma San, podsjetilo me malo na poemu Crni čovjek od Jesenjina, jako dobro napisano, sve pohvale, pozdrav i 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.