U tišini propadaš sama u sebe
oči ti odlijeću negdje u daljine
kao laste kad u plaveti se gube
nestajući iza visoke sive hridine.

Drugi puštaju da govoriš u vjetar
kao da do njih ne dopire tvoj glas
već im pored uha svira neki leutar
izmučena duša ne pronalazi spas.

Srela si se konačno u gordoj šutnji
daleko od zvijezda u gluhoj noći
gdje nitko tuda ne prolazi u hitnji
prepuštena sebi i vječitoj samoći.