28 prosinca 2016
Autor: Ivica Grgić
Kategorija: Tuga
U rodnome selu mnoge su bašče
pune divnog mirisnoga oleandra
stara topola nad rijekom šumi
i nosi na stablu tvoje ime Sandra.
Kasno noću prepun ljubavi i jada
urezao sam ga jedne davne zime
djetinjem je srcu od značaja bilo
utisnuti tada tvoje lijepo ime.
I danas u šumu te stare topole
ja kao da čujem nježni ti glas
vrijeme je rasulo tragove bose
nestašluke davne, rasulo je nas.
Kažu mi da negdje si vani
da si razvedena, ogorčena, tužna
da živiš u malenom stanu
da se budiš u jutra siva i ružna.
Kažu da propadaš u pustoj tuđini
kažu da dugo se bodeš u venu
tako mi je čudno o tome čuti
jer znam te kao djevojčicu snenu.
Dođi pod našu staru topolu
bašče su ovdje pune oleandra
čuješ li kako u krošnjama puše
vidiš li ovdje svoje ime Sandra.
katarinab
Suzana Marić
Aljoša
Tonka
28/12/2016 at 12:23 pm Permalink
Obuzme me teška tuga kada pomislim da su i ti nesretni izgubljeni ljudi nekada bili djeca koja su sanjala, vjerovala životu. Je li ta sudbina splet vanjskih okolnosti ili ima nešto destruktivno u samom čovjeku! Pozdrav, Jime!
28/12/2016 at 6:10 pm Permalink
Tužna je to priča, čini se da čovjeka tanka crta dijeli od ruba. Poznajem neke takve slične sudbine. Vp Ivice
28/12/2016 at 6:22 pm Permalink
AU! Trnci su me prošli od ove prekrasne ,tužne pjesme. Tužna je to sudbina! Pozdrav ti šaljem Ivice.
28/12/2016 at 7:39 pm Permalink
Ivice, stihovi su predivni, a mora da je i Sandra.
“Dođi pod našu staru topolu
bašče su ovdje pune oleandra
čuješ li kako u krošnjama puše
vidiš li ovdje svoje ime Sandra.”
Vp i lijepu večer ti želim! 🙂
29/12/2016 at 9:44 am Permalink
tužna priča pretočena u odlične stihove,
pozz
29/12/2016 at 10:01 am Permalink
Pružiti ruku “palima”. Hvalevrijedna poruka. Teška pjesma , ali puna razumijevanja i ljubavi. Majstore, čestitam 🙂
29/12/2016 at 8:26 pm Permalink
Potpisujem sve komentare, za ovu tužnu i predobru, pjesmu!
VP, Ivice:)
29/12/2016 at 10:37 pm Permalink
pozdrav poete,tnx!