Sanjao sam naše žitno polje

Sanjao sam opet naše žitno polje
i nas kako ležimo u postelji od klasja,
moju sočnu psovku nakon uboda zolje
i tvoj glasni smijeh što umilno lice ti obasja.

Sanjao sam usne mirisne kao jagode zrele,
zagrljaje kojima nudila si sebe cijelu,
upijao sam pohotno poljupce vrele
i tople ruke ćutio po mome tijelu.

Sanjao sam suzu što iz tvoga oka kanu
i tvoju molbu da ne napuštam naše mjesto,
moju zakletvu tebi tada svečano danu
da vratit ću se brzo i na tebe misliti često.

Probudio sam se poznog noćnoga sata
i opet započeo borbu protiv nesanice klete
pokušavajući zatvoriti od prošlosti vrata
ali to nisu dopuštale tvoje suze svete.

5 komentara za "Sanjao sam naše žitno polje"

  1. Marija
    06/07/2012 at 9:52 am Permalink

    Žitno polje koje tako intimno prisvajaš, ljubav i idila vraćaju se jedino u san.Suprostavljeni zbilji, zovu na povratak. Još jedna tvoja dobra pjesma. Veliki pozdrav Marko. 🙂

  2. dusko
    06/07/2012 at 10:07 am Permalink

    uh…very dobro:)

  3. dinko1941
    06/07/2012 at 2:42 pm Permalink

    Lijepa pjesma, ta sjećanja znaju zbilja umoriti dušu 🙂

  4. marissa
    06/07/2012 at 5:02 pm Permalink

    Krasan ljubavni san,
    buđenje tužno!
    Pozdrav Marko!

  5. Marko Grubesic
    06/07/2012 at 8:43 pm Permalink

    Hvala vam od srca!
    Laku noc vam zelim!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.