Sanjao sam opet naše žitno polje
i nas kako ležimo u postelji od klasja,
moju sočnu psovku nakon uboda zolje
i tvoj glasni smijeh što umilno lice ti obasja.
Sanjao sam usne mirisne kao jagode zrele,
zagrljaje kojima nudila si sebe cijelu,
upijao sam pohotno poljupce vrele
i tople ruke ćutio po mome tijelu.
Sanjao sam suzu što iz tvoga oka kanu
i tvoju molbu da ne napuštam naše mjesto,
moju zakletvu tebi tada svečano danu
da vratit ću se brzo i na tebe misliti često.
Probudio sam se poznog noćnoga sata
i opet započeo borbu protiv nesanice klete
pokušavajući zatvoriti od prošlosti vrata
ali to nisu dopuštale tvoje suze svete.
06/07/2012 at 9:52 am Permalink
Žitno polje koje tako intimno prisvajaš, ljubav i idila vraćaju se jedino u san.Suprostavljeni zbilji, zovu na povratak. Još jedna tvoja dobra pjesma. Veliki pozdrav Marko. 🙂
06/07/2012 at 10:07 am Permalink
uh…very dobro:)
06/07/2012 at 2:42 pm Permalink
Lijepa pjesma, ta sjećanja znaju zbilja umoriti dušu 🙂
06/07/2012 at 5:02 pm Permalink
Krasan ljubavni san,
buđenje tužno!
Pozdrav Marko!
06/07/2012 at 8:43 pm Permalink
Hvala vam od srca!
Laku noc vam zelim!