Preplovio si ocean,
uzburkao tihe noći
tvoje su plave oči
vedrile snove do svanuća
nebo je drhtalo od ganuća
Taj val što nosi – do kud seže
sve tajne se uhvate u mreže
sanjaš li još uvijek srca puna
s jatom zvijezda dok luta luna
Uplovit ću u ocean što se giba
snovi se mrijeste poput riba
sve izvire iz modrih dubina
i ova slika što suncem platani
nepomičnim mirom srce plamti
Tatjana Tadić 2017
Aljoša
15/02/2017 at 4:52 pm Permalink
Obriši upitnik. Nikada na kraju naslova ne dolazi interpunkcija.
– Pjesma je jako lijepa. Posebno privlači gibljivost pjesničkih slika, a i uhu je ugodna. LP, Tatyana:)
15/02/2017 at 5:13 pm Permalink
Lijepa i slikovita pjesma. LP Tatyana 🙂
15/02/2017 at 6:37 pm Permalink
Jako lijepo!!!
Veliki pozdrav, Tatyana:)
15/02/2017 at 7:37 pm Permalink
Tatyana, lijepi stihovi, posebno me se dojmilo kako si spojila i vizualizirala ljubav i ocean s kojim je sve postalo gibljivo i slikovito.
Veliki pozdrav! 🙂
15/02/2017 at 7:51 pm Permalink
Draga Marija hvala na savjetu 🙂
Drage Očarene, hvala na komentarima. Ovih dana ne stižem do portala, uvijek pomalo “škicnem” putem mobitela… Hvala vam na toplim riječima!
Pozdrave vam šaljem!
04/03/2017 at 7:43 am Permalink
volim tu slikovitost pjesme
pozz