14 lipnja 2018
Autor: mirko1
Kategorija: Misaona
Zazelenilo proljeće
Dane razumjele ptice
Nahrupile, zaposjele krošnje
I oči i sljepoočnice ljudske
Razmakle nam lica, smirile
Pružene nam ruke
U korov nebeski zarasle
Budim li se, trijeznim li se
Zarastaju li rane za novu
Suvremeniju varijantu sukoba
Plemenske sluđene pameti
Smješkam se gotovo spotaknut
O još neubranu stvarnost
Zazelenilo proljeće
A možda to samo cvrkut
Ustrajan i prodoran
Unutar univerzuma
Oblikuje svoj svemir
Kao da domahuje: a vi
Vi ćete Hamletu tek prestati
Objašnjavati njegova djela
Kad otkucaje svih srca
Okamenite
Budim li se, trijeznim li se
Ili je to nerazumljiv bluz
Ili je to igra ljeskanja vode
Ili nas to više ne sanja nada
Već nas san budi na brodu
Još uvijek bez kormilara
Marija
Suzana Marić
14/06/2018 at 8:39 pm Permalink
Mirko, ovo je poezija gorostasa. Svaka riječ u meni pred ovim je ugasla.
14/06/2018 at 9:46 pm Permalink
Ti nikada ne možeš osjetiti moju seizmičku aktivnost, pa ti zato, Pjesnikinjo, kažem: Ne urušavaj se, tlo ne drhti. Tko će pomjeriti tvoj torzo, tvom vrhunaravnom izričaju oduzeti atribute koji su siguran “materijal” za UČENJE. Ili za divljenje, budući da se poezija ne može učiti, samo voljeti, čitati, pisati.
Srdačan pozdrav, draga Branka:)
14/06/2018 at 10:53 pm Permalink
Dragi Mirko, samo ti poznaješ, spoznaješ i živiš svoje mijene. Ovoj pjesmi se vraćam. Ti znaš koja je tvoja pjesma na mom tronu. Ova je za jedan mali korak slijedi.
15/06/2018 at 7:16 am Permalink
a vi
Vi ćete Hamletu tek prestati
Objašnjavati njegova djela
Kad otkucaje svih srca
Okamenite
Tko želi da te upozna kao čovjeka treba čitati ovu poeziju. U njoj je sažeta sva ljepota jednog vrhunskoga čovjeka. Ovo je tvoj život nacrtan bojama stihoslovlja. 77777777777777777 PUTA VRHUNARAVNO.
15/06/2018 at 8:20 am Permalink
Budim li se, trijeznim li se
Ili je to nerazumljiv bluz
Ili je to igra ljeskanja vode
Ili nas to više ne sanja nada
Već nas san budi na brodu
Još uvijek bez kormilara
Poezija dubokog zaznavanja bića, življenja kroz tvoje boje riječi, pune nijansi gdje svaka nosi ljepotu izričaja. BRAVO Mirko! Najljepše!
15/06/2018 at 9:16 am Permalink
Budim li se, trijeznim li se
Ili je to nerazumljiv bluz
Ili je to igra ljeskanja vode
Ili nas to više ne sanja nada
Već nas san budi na brodu
Još uvijek bez kormilara
Ne može se pročitati pjesmu ,a ne ostaviti dojam koji ona izaziva!Mirko, tvoja pjesma ostaje uokvirena u srcima ljubitelja dobre poezije .
15/06/2018 at 10:06 am Permalink
Dobro i istinito su rekli sve i to da je poezija tvoj život ,
slažem se !
pozdrav tebi
15/06/2018 at 11:03 am Permalink
Lean,
Salke,
Suzana,
Drago mi je da vam se sviđa. Hvala na čitanju i komentarima.
SRDAČNO VAS POZDRAVLJAM.
Lean, ti si čovjek sa aureolom sedmica ( 777777 ). Oprosti na mom lošem njemačkom, dragi prijatelju:)
15/06/2018 at 11:04 am Permalink
Hvala, Bobo. Srdačan pozdrav !
15/06/2018 at 12:33 pm Permalink
Iz tuge, iz ropstva, nastadoše plave note. Nije slučajno da se to dogodilo u sazviježđu ljudi kojima pripada i oholost i razdor i sućut i stvaranje. Čini se ponekad da rane zarastaju kako bi se otvorile nove varijacije sukoba sluđenih mozgova čovječanstva, ali negdje ispod površine stvaraju oni pojedinci koji još znaju poštivati ljepotu i plemenitost umjetnosti. Neka svira blues. Neka nam traje!
15/06/2018 at 7:08 pm Permalink
Budim li se, trijeznim li se
Ili je to nerazumljiv bluz
Ili je to igra ljeskanja vode
Ili nas to više ne sanja nada
Već nas san budi na brodu
Još uvijek bez kormilara
pozz
16/06/2018 at 8:25 am Permalink
Marija, znači mi mnogo komentar. Veoma sam zahvalan.
Lijep pozdrav:)
Hvala, Ene, pozdravljam te.