Samo je željela prošetati desnom obalom Sene..
Prvog dana otvorila je prozore
I udahnula zov novog početka,
A oduvijek je sanjala heroja uz sebe
Heroja koji ruši planine
I razara oblake.
Drugog dana stjerana je u kut
Ostala bez riječi u najnježnijoj raspravi o ljubavi,
Maštala o svijetlima pozornice
O svijetu koji miriše na potkovane prinčeve
U nekom prošlom vremenu zatočena
Princeza u staklenom dvorcu.
Treći dana pjesmu je napisala
Pjesmu o življenju u životu bez njega..
Htjela je okusiti svijetla slave na proplanku
Iznad poraženih glasova svijesti
I svirati klavir u besanim noćima.
Četvrti dan zamrznula je pogled
U slici na zidu na starim zidinama
Vidjela je nasmijanu ženu
Isprepletene ruke i svog čovjeka.
Petog dana izašla je iz okvira svojih načela
I prosula nadanja po užarenom papiru
Šesti dan shvatila da je Pariz
Tamo gdje je njegov glas
Sedmog dana krenula je budućnost
Svojih koraka…
Tea Žigman
04/11/2013 at 10:55 am Permalink
U slici na zidu na starim zidinama
Vidjela je nasmijanu ženu
Isprepletene ruke i svog čovjeka.
/Dogodi li ti se kada da pjesmom dozoveš zbivanja? Kao da ih misao materijalizira./ 🙂
04/11/2013 at 12:28 pm Permalink
…da..Julija često…ponekad je samo dan u pitanju,a nekada prođu godine kad shvatim da su moja slova postala stvarnost…živa su…:)
05/11/2013 at 8:14 am Permalink
Mastala o svijetlima pozornice
O svijetu koji mirise na potkovane princeve
U nekom proslom vremenu zatocena
Princeza u staklenom dvorcu
Lep pozdrav 🙂
14/11/2013 at 11:35 pm Permalink
Odlično.
Pozdrav!
18/11/2013 at 1:10 pm Permalink
Htjela je okusiti svijetla slave na proplanku
Iznad poraženih glasova svijesti
I svirati klavir u besanim noćima.
Poezija!
Ljepota!
Pozdrav Tea