Samo je željela prošetati desnom obalom Sene..

Prvog dana otvorila je prozore
I udahnula zov novog početka,
A oduvijek je sanjala heroja uz sebe

Heroja koji ruši planine
I razara oblake.
Drugog dana stjerana je u kut
Ostala bez riječi u najnježnijoj raspravi o ljubavi,
Maštala o svijetlima pozornice
O svijetu koji miriše na potkovane prinčeve
U nekom prošlom vremenu zatočena
Princeza u staklenom dvorcu.
Treći dana pjesmu je napisala
Pjesmu o življenju u životu bez njega..
Htjela je okusiti svijetla slave na proplanku
Iznad poraženih glasova svijesti
I svirati klavir u besanim noćima.
Četvrti dan zamrznula je pogled
U slici na zidu na starim zidinama
Vidjela je nasmijanu ženu
Isprepletene ruke i svog čovjeka.
Petog dana izašla je iz okvira svojih načela
I prosula nadanja po užarenom papiru
Šesti dan shvatila da je Pariz
Tamo gdje je njegov glas
Sedmog dana krenula je budućnost
Svojih koraka…

Tea Žigman