I kada se usta od požude skupu
kada telo postane rob svojih želja
prestaje razum,rađa se maštanje
Ne postoje likovi,same divlje emocije
i srca dva kao ritualni bubnjevi u taktu ludila
Ne poželi sebe do mene,ostani mi u venama
realitet je dodir zaborava
realitet je loša kopija našeg postojanja
Nema komentara za "Sekvenca #6"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.