Septembarske kiše

Gube se listovi sa grana 
ne mirišu krošnje,
a u meni ostaje još
miris pokošenih trava
i dolaze kiše.
Poznata tuga
kao da se u svakoj
lokvi ogleda.
Jednolični zvuk kapljica
u vremeplov me šalje,
tebi pod kišobran.
I onda je septembar bio,
pun sočnih plodova
a mi smo krali poljupce
ispod nastrešnice.
Voljeli se ispod kiše,
smijući se namrgođenim
ljudima što
ljubav zaboraviše.
Sad mi dolaze
drugačije  kiše,
a ja  već odavno u
jedinu ljubav
ne vjerujem više.

12 komentara za "Septembarske kiše"

  1. Marija
    05/09/2012 at 8:35 am Permalink

    Pojavljuje se taj septembar u tvojim pjesmama i kišan dan i kišobran. Sjećam se da su nekad te pjesme u sebi nosile trunak optimizma, spoznaju da je sve u stvarnosti gotovo, ali u srcima je trajalo. Misli su se susretale.
    I sada traje u srcu pjesnikinje koja još u sebi nosi te lijepe slike, ali nestalo je povjerenje, kiše su postale teže;
    a ja već odavno u
    jedinu ljubav
    ne vjerujem više.
    Lijep pozdrav Faiza 🙂

  2. sumiko
    05/09/2012 at 12:24 pm Permalink

    i dolaze kiše.
    Poznata tuga
    kao da se u svakoj
    lokvi ogleda….
    pozdrav

  3. boba grljusic
    05/09/2012 at 1:14 pm Permalink

    deveti mjesec, je moj mjesec i s toga nekako osjećam dublje tvoje stihove lijepe

  4. Jim Corbet
    05/09/2012 at 2:32 pm Permalink

    deveti mjesec je i moj mjesec 🙂 jako lijepa pjesma, čestitam, pozdrav Faiza !

  5. ENEDIEL
    05/09/2012 at 2:36 pm Permalink

    moj mjesec je maj, i uopće ne volim kišu, U tvom sjećanju je kiša i danas romantična i mrmori ljubavlju, mada kao nade nema više, ali što je bilo lijepo se ne briše. Pozdrav Faiza lijepi stihovi 😉

  6. marissa
    05/09/2012 at 3:12 pm Permalink

    A moj mjesec je isto deveti, ali ovaj što se bliži me plaši.
    Faiza , prekrasna slikovita, mirisna, zvučna pjesma!

    “Jednolični zvuk kapljica
    u vremeplov me šalje,
    tebi pod kišobran”

    Srdačan pozdrav!

  7. dragica meyer
    05/09/2012 at 4:33 pm Permalink

    Septembarske kise secaju. Tuzna, ali romanticna pesma Faiza. Lep pozdrav 🙂

  8. Marko Grubesic
    05/09/2012 at 7:26 pm Permalink

    Kiše često tugu donesu. Onu tihu, neobjašnjivu koja se na duši ugnijezdi i neda se lako odagnati.Odlična pjesma Faiza.
    Lijep pozdrav!

  9. stefi
    05/09/2012 at 9:14 pm Permalink

    Voljeli se ispod kiše,
    smijući se namrgođenim
    ljudima što
    ljubav zaboraviše.
    Često se događa da ono čemu se smijemo postane naš grijeh.Lijepa i tužna do bola Faiza.Pozdrav.

  10. songfordead
    06/09/2012 at 3:18 am Permalink

    a ja već odavno u
    jedinu ljubav
    ne vjerujem više.

    nemoj tako draga Faiza, nije samo tuga u nama, lijepo jutro želim, sfd

  11. faiza
    06/09/2012 at 7:45 am Permalink

    hvala očaravajuće društvo :))
    samo da znate svaki sam komentar pročitala ali ne stižem zbog vremena odgovoriti svima posebno
    nadam se da mi opraštate??

    veliki pozdrav iz kišnog grada(konačno)

  12. mirko
    06/09/2012 at 6:27 pm Permalink

    Faiza, kasnim! Obaveze.

    “I onda je septembar bio,
    pun sočnih plodova
    a mi smo krali poljupce
    ispod nastrešnice”

    Vrijeme sjećanja, sabiranja, maštanja lijepo složeno u nekoliko stihova. Pozdrav za tebe. 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.