Gube se listovi sa grana
ne mirišu krošnje,
a u meni ostaje još
miris pokošenih trava
i dolaze kiše.
Poznata tuga
kao da se u svakoj
lokvi ogleda.
Jednolični zvuk kapljica
u vremeplov me šalje,
tebi pod kišobran.
I onda je septembar bio,
pun sočnih plodova
a mi smo krali poljupce
ispod nastrešnice.
Voljeli se ispod kiše,
smijući se namrgođenim
ljudima što
ljubav zaboraviše.
Sad mi dolaze
drugačije kiše,
a ja već odavno u
jedinu ljubav
ne vjerujem više.
Septembarske kiše
12 komentara za "Septembarske kiše"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
05/09/2012 at 8:35 am Permalink
Pojavljuje se taj septembar u tvojim pjesmama i kišan dan i kišobran. Sjećam se da su nekad te pjesme u sebi nosile trunak optimizma, spoznaju da je sve u stvarnosti gotovo, ali u srcima je trajalo. Misli su se susretale.
I sada traje u srcu pjesnikinje koja još u sebi nosi te lijepe slike, ali nestalo je povjerenje, kiše su postale teže;
a ja već odavno u
jedinu ljubav
ne vjerujem više.
Lijep pozdrav Faiza 🙂
05/09/2012 at 12:24 pm Permalink
i dolaze kiše.
Poznata tuga
kao da se u svakoj
lokvi ogleda….
pozdrav
05/09/2012 at 1:14 pm Permalink
deveti mjesec, je moj mjesec i s toga nekako osjećam dublje tvoje stihove lijepe
05/09/2012 at 2:32 pm Permalink
deveti mjesec je i moj mjesec 🙂 jako lijepa pjesma, čestitam, pozdrav Faiza !
05/09/2012 at 2:36 pm Permalink
moj mjesec je maj, i uopće ne volim kišu, U tvom sjećanju je kiša i danas romantična i mrmori ljubavlju, mada kao nade nema više, ali što je bilo lijepo se ne briše. Pozdrav Faiza lijepi stihovi 😉
05/09/2012 at 3:12 pm Permalink
A moj mjesec je isto deveti, ali ovaj što se bliži me plaši.
Faiza , prekrasna slikovita, mirisna, zvučna pjesma!
“Jednolični zvuk kapljica
u vremeplov me šalje,
tebi pod kišobran”
Srdačan pozdrav!
05/09/2012 at 4:33 pm Permalink
Septembarske kise secaju. Tuzna, ali romanticna pesma Faiza. Lep pozdrav 🙂
05/09/2012 at 7:26 pm Permalink
Kiše često tugu donesu. Onu tihu, neobjašnjivu koja se na duši ugnijezdi i neda se lako odagnati.Odlična pjesma Faiza.
Lijep pozdrav!
05/09/2012 at 9:14 pm Permalink
Voljeli se ispod kiše,
smijući se namrgođenim
ljudima što
ljubav zaboraviše.
Često se događa da ono čemu se smijemo postane naš grijeh.Lijepa i tužna do bola Faiza.Pozdrav.
06/09/2012 at 3:18 am Permalink
a ja već odavno u
jedinu ljubav
ne vjerujem više.
nemoj tako draga Faiza, nije samo tuga u nama, lijepo jutro želim, sfd
06/09/2012 at 7:45 am Permalink
hvala očaravajuće društvo :))
samo da znate svaki sam komentar pročitala ali ne stižem zbog vremena odgovoriti svima posebno
nadam se da mi opraštate??
veliki pozdrav iz kišnog grada(konačno)
06/09/2012 at 6:27 pm Permalink
Faiza, kasnim! Obaveze.
“I onda je septembar bio,
pun sočnih plodova
a mi smo krali poljupce
ispod nastrešnice”
Vrijeme sjećanja, sabiranja, maštanja lijepo složeno u nekoliko stihova. Pozdrav za tebe. 🙂