Sezona kiša u mojoj sobi

Imam osjećaj
da sam u čašu izlila
prazne zidove svih
hladnih  soba.
I da tvoj pogled ispijam,
obješen o ulazna vrata
ovog ludog srca,
nadajući se
da će lišće bezbolno otpasti
s tvojim poljupcima.
I da ću artritis u ramenu
osjetiti samo ja
a ne i stoljetna šuma,
(koja ti je kolijevku podarila)
i sad u zgarištu drhti
pod najezdom
ledenih leptira,
skrivenih iza tvog osmjeha.
Niz grlo lagano klizi
stup srama,
kao kapljica Traminca
koja naviješta kišnu sezonu,
niz prazne zidove
moje ledene sobe.

6 komentara za "Sezona kiša u mojoj sobi"

  1. boba grljusic
    18/09/2017 at 8:53 am Permalink

    Dodala bih tužna kiša i hladna – neka duboka rezignacija iz tvoje pjesme prešla je na mene kao virus i pokorila me .
    dobra pjesma .
    pozdrav tebi

  2. mirko1
    18/09/2017 at 9:50 am Permalink

    nadajući se
    da će lišće bezbolno otpasti
    s tvojim poljupcima

    Poetična rijeka sjećanja i nadanja, možda i neke vrste pomirenosti teče kroz ovu lijepu pjesmu.

    LP

  3. Marija
    18/09/2017 at 4:08 pm Permalink

    Hladne zidove uliti u čašu. Gorčina. Vrlo dojmljiv prizor!:)

  4. Vesna Andrejic Miskovic
    18/09/2017 at 7:11 pm Permalink

    Hvala Boba, Mirko i Marija . Pozdrav i ugodnu večer i svakako odmaknite se od hladnih zidova 🙂

  5. sibila
    19/09/2017 at 3:43 pm Permalink

    Ou! Kako odlično opisano stanje…prelazi na čitatelja, a vidim i po drugim komentarima…na tren me ledenica prošla, mada nema realnih razloga.
    Volim ovakve pjesme!
    🙂 Lp

  6. Vesna Andrejic Miskovic
    19/09/2017 at 8:37 pm Permalink

    Sibila, svejedno kiša pada i vani (šala mala ) .
    Hvala na podršci jer i ja volim ovakve pjesme a eto i pokoju i napišem.
    lp 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.