SINU, ZA ODLAZAK
Ti odrastao si već,
čovjek pravi.
Odlaziš
i kažeš
Majko, ja idem
da život svoj gradim
sudbinu svoju da pratim.
Tužna i sretna
kažem ti samo:
Sretno, rođeni moj!
Neka te divna sudbina prati,
nikad da te ne prevari.
Jurišaj na uspjehe
do zvijezda dosegni!
Samo se ponekad i mene sjeti.
Ne želim da ti teret bude
ova vreća kostiju i mesa,
već da rasterećen misliš
na nova pokoljenja.
Nek’ loza ide dalje,
krv neka moju nasljeđuje.
Tako ću i ja
besmrtna postati.
Suzana Marić
Mihaela
29/07/2012 at 10:54 am Permalink
Tužna i sretna
kažem ti samo:
Sretno, rođeni moj!
Zakonitost života. Samo tako i treba biti 🙂
29/07/2012 at 12:46 pm Permalink
lijepa pjesma, puna čežnje
pozdrav, sfd
29/07/2012 at 1:15 pm Permalink
Djeca odrastaju i odlaze to je neminovnost života.Lijepa pjesma.
29/07/2012 at 11:14 pm Permalink
Dragi moji prijatelji, Marija, songfordead, stefi,
hvala vam najljepša na komentarima!
Da, to je neminovnost koja slijedi, svjesna sam toga… ali je ipak teško primiti k znanju da kad jednom odu nikada se više ne vraćaju u staro gnijezdo, nego sami prave svoje. Zbog toga sam sretna, zbog novog gnijezda u kojemu će jednom zacvrkutati novi ptići, a tužna jer ostajem sama, sasvim sama, a samoća boli.
Mnogo vas volim
i srdačno pozdravljam!
Vaša Safeta
30/07/2012 at 11:29 am Permalink
Ne veselimo se odlascima, ničijim, a pogotovo svoje djece. No, kao što Stefi reče – neminovnost života! A što su onda suze, žal, tuga, a kroz sve to radost što se rođeno dijete osamostaljuje, postaje odrastao čovjek…?
Safeta, VELIKI POZDRAV OD SRCA!
30/07/2012 at 3:51 pm Permalink
Dragi Mirko,
hvala na komentaru i razumijevanju!
SRDAČAN POZDRAV TI ŠALJEM IZ KIŠNE NIZOZEMSKE!
(na sreću, već prekosutra krećem ka toplom Jugu; prvo u sarajevo, a odatle za Split i Trogir, gdje ću biti sudionik Pjesničkog festivala MORE NA DLANU, 5. i 6. 08.)