Sjaj i treptaj

Sačuvaj za mene

Sve riječi nježne

Posijane na poljima nade

 

 

Da ne umru srca

Što su se voljela

 

Bio si moja školjka biserna

Šumile iz tebe najljepše riječi

Od kojih sam zrakom titrala

 

Bio si moj plankton

Svijetlio mi dušu tisućama boja

Moje more te voljelo

 

Sačuvaj za mene sjaj i treptaj srca

Možda se po tom tragu  opet nađemo

U novom nekom životu

 

 

 

 

6 komentara za "Sjaj i treptaj"

  1. marissa
    20/02/2014 at 4:52 pm Permalink

    U treptaju prolaznosti sačuvala si ljepotu jedne snažne ljubavi u ovoj romantičnoj pjesmi.
    Lijepo.
    Pozdrav !

  2. senka.zupan
    20/02/2014 at 6:05 pm Permalink

    hvala Marissa… nekako sam stalno pod dojmom prolaznosti, valjda to stiže s godinama… 🙂 lip pozz

  3. Mihaela
    Mihaela
    20/02/2014 at 6:09 pm Permalink

    Ostavljamo tragove i opet se nalazimo. Misao me neodoljivo podsjeća na;
    U moru života što vječito kipi,
    Što vječito hlapi,
    Stvaraju se opet, sastaju se opet
    Možda iste kapi –
    LP!

  4. senka.zupan
    20/02/2014 at 6:18 pm Permalink

    da, možda malo kao motiv, no žao mi je, nisam htjela biti imitatorica 🙂
    a ispada da je sve već napisano, rečeno… pa ipak, uvijek se može reći nešto isto, a drugačije… ja , eto, pokušavam, pokušavam… igram se riječima, ponekad uspije, ponekad manje… 🙂

  5. Marija
    Marija
    20/02/2014 at 9:32 pm Permalink

    I mene je pjesma mišlju podsjetila na Cesarićev Povratak. No to je kompliment, jer mnogi ljudi misle isto, ali svatko daje drugačiji doprinos tom načinu mišljenja.Tko zna, možda se zaista u životu iza života “po tom tragu opet nađemo
    u novom nekom životu.”
    Posebni su mi motivi školjke koja šumi ljubav, planktona koji dušu oboji. Iako je pjesma pisana slobodnim stihom, ugodno je zvučna što je postignuto posebnim odabirom riječi koje tvore fonetsku melodiju;
    “nađemo u novom nekom životu” Veliki pozdrav:)

  6. senka.zupan
    21/02/2014 at 11:23 am Permalink

    hvala, hvala… 🙂
    u vječitoj smo potrazi za pravim riječima.. jedan moj prijatelj kaže
    “Sve pjesme koje su napisane i sve one koje će tek biti napisane, postoje sad. Postoje oduvijek. I čekaju dostojnu dušu kojoj će dopustiti da ih ugleda.
    Na taj dalek put do Planeta na kojem žive Pjesme treba ići tajnim putovima kroz nutrinu duše pjesnika, pokretan gorivom od osjećaja, dovoljno intimnim i dovoljno hrabrim da budu javni.
    Ono što se od tamo donese, jasno i čisto, kristalno strukturirano, pjesniku valja uobličiti kroz riječi. Riječi već postoje…”

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.