Sjete

Kako li je samo
znala da je sreća
poput pijeska,
s tisuću zrnaca svijetli,
a u srcu
stoji tama.
Kako li je samo
znala da je osmjeh
prepun sjete,
dok su noći
mahom hladne,
danju puše južni vjetar.
Kako li je samo znala
da je borba
poput vala,
dok udara o
oštre stijene,
rasprsne se
nasred žala.
Možda ipak
nismo sami,
dok kročimo
svijetom smjelo.
Možda postoji
još neka sila
kojom vezuju
se sjete.

9 komentara za "Sjete"

  1. boba grljusic
    boba grljusic
    11/10/2018 at 11:51 am Permalink

    Možda postoji
    još neka sila
    kojom vezuju
    se sjete.

    možda je prekrasna riječ ,pruža mogućnost u vjeru da smo u pravu ….možda

    pozdrav tebi

  2. Krebs
    11/10/2018 at 11:57 am Permalink

    Da..mozda!! Nije nista dokazano ali divne misli …lp

  3. Suzana Marić
    Suzana Marić
    11/10/2018 at 12:13 pm Permalink

    Kako li je samo znala
    da je borba
    poput vala,
    dok udara o
    oštre stijene,
    rasprsne se
    nasred žala.

    Morala sam izdvojiti ove stihove dojmili su me se. LP,Dany 🙂

  4. salke
    salke
    11/10/2018 at 1:08 pm Permalink

    Lijepo ide pjesma iz neke sumnje u nadu. Sviđa mi se hod riječi, osjećaja.
    Prekrasna pjesma!

    I fotografija daje nadu jer su ruže.

    Veliki pozdrav!

  5. Murtulica
    Murtulica
    11/10/2018 at 1:51 pm Permalink

    “Možda postoji
    još neka sila
    kojom vezuju
    se sjete.”

    Divno!

    Lp

  6. mirko1
    mirko1
    11/10/2018 at 2:07 pm Permalink

    Danijela, meni se ovo dopada…!
    Ugodan dan ti želim.

  7. roverroverled
    roverroverled
    11/10/2018 at 3:10 pm Permalink

    Bravo Danči, nježno i sjetno.

  8. danijela
    danijela
    12/10/2018 at 9:41 am Permalink

    fala svima, pozz šaljem

  9. Marija
    Marija
    12/10/2018 at 10:02 am Permalink

    Sjeta ima mnoga lica, a osjećaj je isti. Povezanost!:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.