Otvorit ću skrivena vrata
i pustiti te unutra,
bez odricanja sebe.
Ti ih nazovi podzemnim,
a ja ću nadzemnim,
i neka to bude jedino mimoilaženje.
Neću se šminkati
niti uljepšavati,
vidi me onakvu kakvu me zamišljaš.
Popričat ćemo tiho, bez nelagode,
da ne bi jednom rekli
da vrijeme smo uzalud trošili.
Ali pričekaj trenutak
da raspremim kaos
nakon mirenja sa Sudbinom.
Josip Ergovic
julija
Mihaela
Lav
25/04/2012 at 7:49 am Permalink
lijepa pjesma
kraj poseban
Ali pričekaj trenutak
da raspremim kaos
nakon mirenja sa Sudbinom.
pozdrav, SFD
25/04/2012 at 8:08 am Permalink
Jako mi je dobra misao o kaosu koji napravimo suprostavljajući se sudbini unaprijed osuđeni na mirenje. 🙂
25/04/2012 at 9:04 am Permalink
vidi me onakvu kakvu me zamišljaš
Lijepo i zanimljivo, pozdrav i 🙂
25/04/2012 at 9:15 am Permalink
pospremiti kaos nakon mirenja sa sudbinom, nešto kao – nemoguća misija
25/04/2012 at 11:01 am Permalink
Naježio sam se na kraju…. predivno Tanja.
LP
25/04/2012 at 7:46 pm Permalink
Nekako smireno u izričaju…kao da si uplovila u zen…a kraj mi je posebno upečatljiv!
“Ali pričekaj trenutak
da raspremim kaos
nakon mirenja sa Sudbinom.”..i dok čitam tvoje stihove nekako ne mogu zamisliti da je bilo gdje oko tebe kaos jer sve teče tako smireno kroz pjesmu…
Topao pozdrav ti ostavljam! 🙂
26/04/2012 at 4:12 am Permalink
Miriti se sa sudbinom je olicje snage i volje za novim lepotama zivota. Lep pozdrav 🙂