Postoji negdje mistična šuma
zaborav koji doziva poći
put samo naš do blistavog druma
osvit što čuva spomenar noći
Negdje se njiše veliko more
strano za vlastit kraj i mogućnost
paluba pijeska čije još zore
s našeg bi dlana znale budućnost
Negdje je kut što nas čeka samo
malo na suncu spašenog snijega
priziva staru nježnost da damo
brani još iste puteve bijega
Negdje još sjaji, vidim sad sve to
staza do neostvarenog tijeka
izmaklo još nam priprema ljeto
i živi samo na nas da čeka.
Tonka
katarinab
26/03/2017 at 7:42 am Permalink
Ljubavna pjesma koja nosi i dašak misaonog.
26/03/2017 at 8:16 am Permalink
“Negdje još sjaji, vidim sad sve to
staza do neostvarenog tijeka
izmaklo još nam priprema ljeto
i živi samo na nas da čeka.”
lijepo
VP
26/03/2017 at 8:38 am Permalink
“paluba pjeska čije još zore
s našeg bi dlana znale budućnost”
Jako lepa pesma! Pozdrav 🙂
26/03/2017 at 10:45 am Permalink
Lijepa ljubavna!
LP:)
26/03/2017 at 1:13 pm Permalink
Da pjesma je kao misticna suma.Sto je vise citas to vise putujes bravo
26/03/2017 at 1:43 pm Permalink
Hvala Mihaela, Nevenka, Dragica, Murtulica, Igor! Očito nisam jedini koji osjeća i naslućuje skriveni svijet. 🙂