Škura

Zaspala je škura
na prozoru starom.
Još se ovlaš drži
o kameni rub.
Umorna i krhka
dočekuje jutra,
snivajući sjetno
toplinu doma svog.
Odolijeva još kiši, i vjetru
što je lomi, odolijeva
i soli s morskoga dna.
Slomljena i tużna
broji zadnje dane,
prizivajuć’ bar nekog
da pogleda na nju.

6 komentara za "Škura"

  1. Marija
    Marija
    12/01/2018 at 11:20 am Permalink

    Eh, da joj je malo brusnog papira, kita i boje, opet bi procvjetala, ali onda ti ne bi našla tako dobar motiv za tvoju odličnu sliku i pjesmu:)

  2. danijela
    danijela
    12/01/2018 at 2:51 pm Permalink

    puno hvala, lp

  3. mirko1
    mirko1
    12/01/2018 at 11:55 am Permalink

    Sjajno…! Poeziju bi trebali čitati i oni koji čak ne znaju što je poezija. Mnogi, naročito danas, “misle” da je to namaz na kruh, ili zavoj na pruzi, ili otkucaji sata, ili neki krik u ljetnom poslijepodnevu, ili maska na licu djeteta koje glumi lopova, robota, doktora, poštara, pekara, astronauta. Oni koji ne znaju, dakle, što je to, naročito bi, u mnogo slučajeva, trebali zastati na ovakvim urušenim domovima, ili nad svojim otužnim slikama u ogledalu, snažnije odvagati vrijednost onoga što su radom (ili na druge načine), dostigli i što su radom – zaboravili…!!!
    Tvoje su pjesme, Danijela, uvijek zanimljive sa onom poetskom mjerom koja znači, koja privlači, pa zadržava čitatelja.
    Lijep pozdrav.

  4. danijela
    danijela
    12/01/2018 at 2:51 pm Permalink

    Mirko, puno hvala, lijepi pozdrav

  5. Mihaela
    Mihaela
    12/01/2018 at 1:49 pm Permalink

    Lijepo se dopunjuju slika i stih:)

  6. danijela
    danijela
    12/01/2018 at 2:50 pm Permalink

    hvala,lp

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.