Nosi preko uspavanih mostova glas očaranja
jednog bića što u sutonu traži tebe,
gdje skrivena si od pogleda drugih,
također očaranih individua svemira.
Donesi mi kap iz oka tvog zelenkastog,
što čeznutljivo traži svjetlo nade života
i otpjevaj mi u buđenju crvenkastog jutra
jednu slavujevu, jednu uhu darežljivu.
Kada stigneš u danima zamazanih puteva
i dok se nebom zlatni trag tvoj prostre,
pošalji mi misao što smo je zajedno tkali
pa da usne ponovo slador života istrpe.
24/06/2012 at 5:54 pm Permalink
super si ovo napisao pippo
lijepo i nježno
želim ti puno sreće naravno i ljubavi u pisanju a i dalje
pozdrav
SFD
24/06/2012 at 6:00 pm Permalink
Lepo,romanticno i ceznjivo
posalji mi misao stosmo je zajedno tkali
pa da usne ponovo slador zivota istrpe
Lep pozdrav 🙂
24/06/2012 at 6:45 pm Permalink
Trpjeti slador života. Čovjek bi rekao da se slador ne trpi nego uživa, ali kad bolje promislim, da može se trpjeti ono kušano, lijepo, prolazno. Veliki pozdrav Kristiane. 🙂
24/06/2012 at 8:49 pm Permalink
“Nosi preko uspavanih mostova glas ocaranja…” odlicno Kris!
Pozdrav!
25/06/2012 at 7:04 pm Permalink
Kristiane, nek ti dođe tvoj slavuj i čim prije otpjeva milozvučnu pjesmu.
Tvoj zvuk jako godi mojim ušima,
bravo!