Ti si čežnja mojih ubogih dana
i sjeta što nemire moje hrani,
lijek za dušu prepunu rana,
tvrđava koja me od gorčine brani.
Ti si moj ponos i moja slava
i moja jedina slatka tajna,
kormilo si moga nemirnog splava,
božica i iz mašte vila bajna.
Ti si nadahnuće mojih svitanja,
najljepši stih što s oblacima plovi,
zagonetka puna znakova pitanja,
amazonka koja lepršave snove lovi.
Ti si najsjajnija zraka sunca,
bogatsvo koje vrijedi puno više
neg’ zlatne poluge od stotina unca,
moja si ljubav što srećom odiše.
Suzana Marić
18/09/2012 at 6:28 am Permalink
baš je lijepa, Marko! kad je čovjek zaljubljen, a to jest dar, onda može napisati tako lijepe, uzvišene retke.. a divno je voljeti nekoga, više nego biti voljen… tako testiramo sebe, nadograđujemo se, postajemo bolji…
18/09/2012 at 7:32 am Permalink
Prelijepa ljubavna pjesma u stihu koja rimom krasi tvoj pjesnički duh 🙂
18/09/2012 at 7:40 am Permalink
Ovu tvoju pjesmu dobro pamtim. Posebno te originalne stihove;
Neg’ zlatne poluge od stotina unca
Moja si ljubav što srećom odiše
Još jedna lijepa, skladna pjesma iz tvoga pera. Lijep pozdrav Marko. 🙂
18/09/2012 at 8:51 am Permalink
lijepo si ovo skrojio, pozdrav !
18/09/2012 at 10:57 am Permalink
Bljutifuj…. 🙂 rekao bi moj profesor iz povijesti, iz osnovne škole.
Divota od pjesme.
Sav sam se raznježio.
LP
18/09/2012 at 4:20 pm Permalink
Ti si čežnja mojih ubogih dana
I sjeta što nemire moje hrani
Lijek za dušu prepunu rana
Tvrđava koja me od gorčine brani
super napisano, puno pozdrava, sfd
19/09/2012 at 2:15 pm Permalink
još jedna u nizu lijepih,pozdrav
19/09/2012 at 7:42 pm Permalink
Hvala puno na izdvojenom vremenu.
Srdačno vas pozdravljam!