U vlastitom zaboravu, sakrila bih svoju nagost opravom izmišljene umjetnice. Stopala bih uvukla u udobne cipele, konačno se pokrenuvši s mjesta tuge. Razotkrila bih međuprostor između nas, jednim grlenim vriskom tišine. Nekako bih se već našla na kraju nedovršene priče, pod tvojim dlanovima. Prokleto uporna u nestajanju, dopuzala bih na koljenima do kamenog srca. Isklesala bih te u Čovjeka. Voljenog. Dobio bi i oči uz muškost neodoljivu. Pod prstima opipala bih bilo svojih sanja. Ponudila bih ti sliku osjetljivih, ukrućenih bradavica zadrhtavši još jednom nevina – grubo s trona laži skinuta.
Tada, u vremenu prvih buđenja uz tvoja bedra i okus usana, slobodom kretanja osvojila bih svaki pedalj tijela koje trebam. Iz noći u dan, iscijedila bih sve ono što si Ti ispod tanke kože. Servirala bih bogat stol istine, nepokolebljive, otrovne delicije. Hranila bih svoju sreću, bez daha. Zidove bojila mirisom ženstva, zatvorivši prozor pred predajom u ruke prljave. Odrekla bih se prevare. Već bih nekako pronašla put do esencije drugačijeg odnosa, između dodira dvaju tijela. Dala bih ti svoje kosti. Činjenicu kako te nosim u njima, putem bespovratnim. Ostala bih ovdje, jedino kao Žena.
*
Silence
julija
Mihaela
Lav
30/07/2012 at 5:36 am Permalink
super si ovo napisala
daješ opis snažne i moćne Žene koja oblikuje muškarca po svome
lijepo jutro želim draga Perlita
SFD
30/07/2012 at 5:40 am Permalink
joj sory, htio izdvojiti jedan stih
”Ponudila bih ti sliku osjetljivih, ukrućenih bradavica zadrhtavši još jednom nevina – grubo s trona laži skinuta.”
mi je poseban, pravo dobar
jutro još jednom
pero utegurović lol
30/07/2012 at 7:59 am Permalink
Kao uvijek tvoje su pjesme nadahnuće koje jedino iz duše može biti isklesana, pozdrav 🙂
30/07/2012 at 8:21 am Permalink
sviđa mi se ovo s kostima
30/07/2012 at 8:29 am Permalink
Ništa bez kostiju. Tako je navodno i Bog mislio.
– Stopala bih uvukla u udobne cipele, konačno se pokrenuvši s mjesta tuge.
Ovu sliku nalazim posebnom 🙂
30/07/2012 at 6:29 pm Permalink
Isklesala bih te u Čovjeka.
Zašto žene imaju potrebu oblikovat gotovog muškarca po svome ne prihvačajući ga kakav on doista jeste 🙂 Ali ta enigma traje još od pradavnih vremena ili sam ja prebukvalno shvatio pjesmu,bit će da je to 🙂
Lijepo kao i uvijek , pozdrav Perla !
30/07/2012 at 7:33 pm Permalink
Svaka čast Blu lijepo bi ga oblikovala prema svojim potrebama ali samo u mašti a svjesna si da je stvarnost sasvim drugačija.Lijep pozdrav.
31/07/2012 at 6:06 am Permalink
Jako lijepo i na jako dobar način pojašnjena psiha žene.
Jim je postavio pitanje.
Ti mu daješ odgovor.Ali rijetki su muškarci koji do kraja mogu shvatiti žensku dušu.
Za bogatu žensku dušu nije dovoljna samo strast i putenost,
kao što nije dovoljna ni blaga ljubav bez strasti.
Eto sve smo “odmaštale” svoje želje i potrebe uz tvoju poeziju.
Srdačan pozdrav Perla!
31/07/2012 at 6:45 pm Permalink
Jim, Žena u mojoj pjesmi ima potrebu osjetiti svog muškarca… naglasak je upravo na tu emociju i žao mi je ako ju nisam uspjela dočarati … drugi put bit će bolje … lol …
Marissa, nije dovoljno i lijepo si to rekla … hvalaa.
Ljudi, hvala vam što ste tu i čitamo se 🙂 Pozdrav od srca !
31/07/2012 at 7:31 pm Permalink
Prava ljubavna gozba 🙂
Lijep pozdrav!
05/08/2012 at 5:13 am Permalink
Marko, hvala na pažnji. Ugodan dan !