Hej ti! Silazi dole! Kud si krenuo?
Ti da me gledaš svisoka? Zar si skrenuo?
Spuštenih ramena krenuo je dolje,
pod njegovim tijelom užad se ljuljala
lijevo desno glava se sama njihala.
Harlekin će opet kasniti. Može li bolje?
Pod svjetlima reflektora veliki je poeta
pred očima mondenog svijeta
recitaciju svoju uzvišenu započeo:
Mlada je djevojka meke kose prala
iznenada tužna plakati je stala
kose nježne vlažne se prosule
srebrenu stazu zlatom posule
Mjesec se blago osmjehnuo
vjetar je glasno hukom uzdahnuo
Mladost je bolna sama
Starost je sjetna dama
Svjetla se ugasiše i svijeće
i mnoge suze su pale
Harlekinove ljestve njihat se stale
čelično uže dovoljno čeka ovo veče
Suzana Marić
Aljoša
Tonka
20/05/2013 at 5:15 pm Permalink
ova mi je posebno dobra
javim se kasnije jos
banane
sfd
20/05/2013 at 5:25 pm Permalink
baš i ja htjedoh naglasiti da je posebno dobra, odlično Ilu, pozdrav 🙂
20/05/2013 at 5:42 pm Permalink
Iluzija, da sad i ti sama potvrdiš da je ova posebno dobra, bila bi to vrhunska samoironija i bila bi najbolja! 🙂 Ali, sad je gotovo…..
A sad o pjesmi; nema Harlekina tog smetala, e sad je poeta na konju, sad je kralj… ali nije mu loša ova pjesma (u pjesmi) ipak 🙂
20/05/2013 at 6:11 pm Permalink
Ova je baš dobra.
“Starost je sjetna dama” 🙂
20/05/2013 at 6:29 pm Permalink
Hehe, prvo sam počela pisati tipičnu Harlekinovu prozu ali sam na pola promjenila mišljenje i moram priznati, Mario, ova mi se baš sviđa 😀 😀 😀
20/05/2013 at 7:07 pm Permalink
Odlična,temeljita i konkretna.
Noćni pozdrav!
20/05/2013 at 7:17 pm Permalink
Izvrsna, originalna 🙂
20/05/2013 at 7:53 pm Permalink
Dobro je ovo izveo Harlekin, čitao sam ja i gore stvari 🙂
Lijep pozdrav!
20/05/2013 at 8:02 pm Permalink
simpa,pozdrav
20/05/2013 at 8:07 pm Permalink
Harlrkinasto:)