Smiraj

Voljela je postojati. Dok je spavala u zvijezdama, često joj se zlatna prašina zaplela u kosu. Ta je žena vrlo nemirnog duha, krajnje nepostojana. Tišina otkriva ono što nam leži na duši. Najljepše je pisati, taj osjećaj, zapravo, nitko ne može pojmiti. Slutiš li spokoj? Nedostaje još jedna nit, kako bi život bio u potpunosti ispunjen. Često se na njenom licu mogla otkriti zamišljenost, vječno propitkivanje, izgubljenost,
ali nije bila hladna, već naprotiv, previše je za sve brinula; sanjajući nesvakidašnje snove- ispunjene potisnutim željama i neizvjesnom budućnošću. I onog trena kad se probudila, sve je nestalo, otišlo, kao i uvijek…

Lorena Vojtić

RETORIKA TIŠINE

Brooke Shaden Photography

 

2 komentara za "Smiraj"

  1. Marija
    Marija
    18/09/2020 at 11:14 am Permalink

    često joj se zlatna prašina zaplela u kosu.

    Čim kažeš često, bolje je koristiti trajni ili učestali oblik glagola.
    Sjajan stil!

  2. gabi
    18/09/2020 at 5:15 pm Permalink

    Voljela je postojati.

    Nekako mi se čini kao da ju poznajem. Lp.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.