Prolaze vozovi, polako, sve
tiše i tiše se povlače anđeli,
a samo mi znamo što
ludilo maleno poželi…
To su snovi, naš mali
čamac nebom plovi.
Ostavi okove, namiriši snove
i pusti tu priču da ide,
pronaći ću malenu fintu
za to, neka nas vide…
Oči razne, nismo mi
snili snove prazne.
Pusti pjesme, raspleši nas,
male stvari mi brojimo,
radosno ćemo pustiti glas
ipak mi snove bojimo.
Digni ruku za pravi san,
moćni snovi su udice…
I polako navuci dan na te
sanjane ulice … i sanjaj.
Moramo maštati, lepršavo sanjati
jedra po nebeskoj pučini…
Za daleke dosege uvijek
su važniji načini,
san od snova, o zar je
ispleten od slova…
Pusti pjesme, raspleši nas
male stvari mi brojimo
radosno ćemo pustiti glas
ipak mi snove bojimo.
Digni ruku za pravi san,
moćni snovi su udice…
I polako navuci dan na te
sanjane ulice … i sanjaj.
Marija
Suzana Marić
08/06/2012 at 3:14 pm Permalink
male stvari mi brojimo,
radosno cemo pustiti glas
ipak mi snove bojimo
Bas tako Nigel, male stvari cine ljubav i zivot srecnim. Lep pozdrav:-)
08/06/2012 at 6:02 pm Permalink
Dolmljiva je tvoja pjesma Nigel, sviđa mi se ponovljena strofa koja naglašava poantu.
Moramo maštati, lepršavo sanjati
jedra po nebeskoj pučini…
Za daleke dosege uvijek
su važniji načini,
san od snova, o zar je
ispleten od slova…
Ovi su mi stihovi posebno dobri i kao slika i kao misao. Dobra ti večer Nigel. 🙂
08/06/2012 at 6:07 pm Permalink
I polako navuci dan na te
sanjane ulice … i sanjaj.
Jako lijepa i sanjarska pjesma, pozdrav !
08/06/2012 at 6:55 pm Permalink
>>Ostavi okove, namiriši snove
i pusti tu priču da ide,
pronaći ću malenu fintu
za to, neka nas vide…
Oči razne, nismo mi
snili snove prazne.<<
neka snovi postanu zbilja…
Jako lijepa pjesma …
09/06/2012 at 4:32 am Permalink
Pusti pjesme, raspleši nas,
male stvari mi brojimo,
radosno ćemo pustiti glas
ipak mi snove bojimo.
Nigel, zaista lijepo odabrane riječi koje gotovo savršeno opisuju sve one koji stvaraju i ostvaruju se kroz pisanje. Lijepa pjesma.
Pozdrav !