Solilokvij samotnog čovjeka na kiši

A znaš… Rekli su da postoji.

Zastave su raznih boja,
Neke bliješte, neke su bez sjaja.
A zašto je tako?
Široka je granica razlike, pakla i raja.

Ranjen čovjek leži sam u lokvi,
Emocije krešte iz njegova daha.
Kreću se u sjenama kraj njega,
Lišće šuštavo okupira im tijela
I nitko, nitko da mu pruži ruku spasa.

Sanjaj stijeg bezbojan i indijansko pleme.
Ujutro ćeš ionako otvorit krvave oči.

Desno je uplašen crnac,
A lijevim bježe križevi u vatri.

Iluminacije donose duše u crnini,
Mrak je, znate, nedostatak svjetla.
Akutan je čas za bijeg u svemir.

Brižni su, prebrižni, naši duhovni pastiri!
Ostani gdje jesi, do kad jesi, žuljnih prstiju.
Gledaj u daljinu kako plivaju u dugi,
Ali bez pitanja, bez pitanja: zašto ja, a ne drugi.

5 komentara za "Solilokvij samotnog čovjeka na kiši"

  1. Marija
    23/10/2012 at 6:39 pm Permalink

    “Široka je granica razlike, pakla i raja. A znaš… Rekli su da postoji.”
    Sumorna slika tog nečeg što nije ni život ni smrt, tog i takvog postojanja. I dobro ocrtana. Pozdrav Morph 🙂

  2. Magic street
    23/10/2012 at 6:49 pm Permalink

    PREDOBRO>!!

  3. dragica meyer
    23/10/2012 at 7:31 pm Permalink

    Mrak je, znate, nedostatak svjetla.
    Akutan je cas za bijeg u svemir.

    Kad ljudi ne vide dalje od nosa, o svemiru mogu samo sanjati, a ne bi bilo lose pobeci od svih grozota.
    Lep pozdrav Morphi 🙂

  4. senka.zupan
    24/10/2012 at 12:04 pm Permalink

    bravo!
    pozdrav Morphiju 🙂

  5. ENEDIEL
    24/10/2012 at 2:48 pm Permalink

    gledaj u daljinu kako plivaju u dugi
    ali bez pitanja,bez pitanja :zašto ja, a ne drugi

    mrak je nedostatak svijetla

    pozdrav

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.