A znaš… Rekli su da postoji.
Zastave su raznih boja,
Neke bliješte, neke su bez sjaja.
A zašto je tako?
Široka je granica razlike, pakla i raja.
Ranjen čovjek leži sam u lokvi,
Emocije krešte iz njegova daha.
Kreću se u sjenama kraj njega,
Lišće šuštavo okupira im tijela
I nitko, nitko da mu pruži ruku spasa.
Sanjaj stijeg bezbojan i indijansko pleme.
Ujutro ćeš ionako otvorit krvave oči.
Desno je uplašen crnac,
A lijevim bježe križevi u vatri.
Iluminacije donose duše u crnini,
Mrak je, znate, nedostatak svjetla.
Akutan je čas za bijeg u svemir.
Brižni su, prebrižni, naši duhovni pastiri!
Ostani gdje jesi, do kad jesi, žuljnih prstiju.
Gledaj u daljinu kako plivaju u dugi,
Ali bez pitanja, bez pitanja: zašto ja, a ne drugi.
Mihaela
Marija
boba grljusic
23/10/2012 at 6:39 pm Permalink
“Široka je granica razlike, pakla i raja. A znaš… Rekli su da postoji.”
Sumorna slika tog nečeg što nije ni život ni smrt, tog i takvog postojanja. I dobro ocrtana. Pozdrav Morph 🙂
23/10/2012 at 6:49 pm Permalink
PREDOBRO>!!
23/10/2012 at 7:31 pm Permalink
Mrak je, znate, nedostatak svjetla.
Akutan je cas za bijeg u svemir.
Kad ljudi ne vide dalje od nosa, o svemiru mogu samo sanjati, a ne bi bilo lose pobeci od svih grozota.
Lep pozdrav Morphi 🙂
24/10/2012 at 12:04 pm Permalink
bravo!
pozdrav Morphiju 🙂
24/10/2012 at 2:48 pm Permalink
gledaj u daljinu kako plivaju u dugi
ali bez pitanja,bez pitanja :zašto ja, a ne drugi
mrak je nedostatak svijetla
pozdrav