Splet misli

Zagledaš se u daljinu… Razmišljaš zašto opet vidiš tu “pojavu” kao razlog svoga pisanja. Godinama se trudiš biti osoba; koja kao i svi drugi- putuje ovim nepreglednim prostranstvima, a zapravo kroz snove dobivaš odgovore. Razumijevanje u nekim višim horizontima… Polako počinjem gubiti vjeru u to. I samo očekuješ da bude tu. Ne umaraju tebe neprospavane, sanjarske noći, već osjećaj da ne možeš ništa promijeniti. Bojiš se da ćeš uvenuti, poput ruže, jer ne možeš priznati i ne možeš pogledati u oči; jer će te žar u njima odati. Vidjela sam jednog leptira. Tako sam poželjela odletjeti daleko, u neki bolji svijet. Tamo gdje se “ne važe” svaka riječ i gdje ljudi direktno govore što proživljavaju. Fascinantno je kako se možeš zaplesti u vlastite konfuzije, te pritom izgubiti pojam o vremenu. Uporno izbjegavaš napisati tu jedinstvenu istinu, koja bi sažela sve dosadašnje dane. Ti ne možeš pojmiti nešto istinsko, zar ne? Nisi poput mene. Pitam se, što je uopće dobrota u ovome svijetu, gdje se skrila? Zacrtana sudbina, još od davnina. Vrijedi li onda s iščekivanjem u srcu; brinuti za sutra? Nikad se ne možeš pomiriti sa samotnim konstatacijama. I što se dogodi u nutrini, da u jednom trenu preokrene cijelo tvoje postojanje? Je li upravo to- najvažnije odredište duše?

Lorena Vojtić

RETORIKA TIŠINE

Brooke Shaden Photography

Jedan komentar za "Splet misli"

  1. boba grljusic
    boba grljusic
    13/09/2020 at 7:58 pm Permalink

    Splet misli “Drugačije ” od drugih!
    pozdrav

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.