Kad crni snjegovi prekriju moja kretanja i slatke kiše operu prozor s pogledom u dvorište, okopnjet će naša ljubav. Vjetar će mi donijeti miris tvoje kože, a Mjesec pogled u očima kroz sjaj koji mi obraze ljubi. Bosa hodat ću po staklu. Naga tragat ću za jezerom suza. U korijenu usmrtit ću našu trešnju i bojiti usne crveno. No nikada više neću biti jednako dostupna, emotivno otvorena. Moje srce ima težinu kamena, a duša mi tone na dno muljevitog jezera. Iako lažem. U usta male zalogaje laži stavljam. Za masu što me okružuje, u debelom oklopu snivam. Zgrčena. Hladna. Sjenom prekrivena.
Budim se vječno pozitivna, zanesena, skrivajući stvarnu sebe. U prevelikom crnom kaputu, ostavljajući tragove sitnih stopa u snijegu. Svake godine s jednakim žarom čekam proljeće. Procvjetalu trešnju i plod njene utrobe. Košticama se hranim. U plavom jezeru prljavštinu ispirem s uprljane kože strastima. Lišena emocija. Od kada sam kosti naše ljubavi zakopala. Iako lažem. Halapljivo laž proždirem. Na pozornici svijesti mase, svoje rane u oku stranca serviram. Kročim kroz život ususret otuđenosti koja me prokleto spretno zavodi. Tamom i tišinom prekrivena.
*
Silence
Lav
Marija
18/08/2012 at 5:16 pm Permalink
Ti crni snjegovi dobili su psihološku dimenziju.Iza vlastite razgolićenosti, ranjiva, skrivat će autorica osjećaje i učiti kako se nosi srce težine kamena.Masi nedostupno. Jako dobar tekst Perlaa. ostaješ ti, prepoznatljiva, blaža izrazom, snažnija utiskom. Veliki pozdrav 🙂
18/08/2012 at 7:27 pm Permalink
ja bih prije rekla tezine olova ,koliko te boli da i sama osjetih fizicku bol kroz pjesmu. pokopana ljubav ok ali ni ne pomisljas na drugu , pokopala sve u sebi ,kosticama se hranim-niti nadu si nisi ostavila. ostavi bar nadu u neku novu u neko doba .pozdrav
18/08/2012 at 8:25 pm Permalink
zanesena, skrivajući stvarnu sebe. U prevelikom crnom kaputu, ostavljajući tragove sitnih stopa u snijegu
jako lijepo, pozdrav Perla 🙂
18/08/2012 at 8:43 pm Permalink
Bol je sveprisutan a cijela pjesma odiše pesimizmom.Još jednom si dala oduška svojoj inspiraciji i opravdala glas izuzetne umjetnice 🙂
Lijep pozdrav!
19/08/2012 at 5:50 am Permalink
Lijepo je znati da vam se sviđa i da vas se dojmila moja ispisana misao … zahvalna 🙂
Veliki pozdrav svima i uživajte u danu !
19/08/2012 at 4:48 pm Permalink
”U prevelikom crnom kaputu, ostavljajući tragove sitnih stopa u snijegu.”
skrio sam je u džep vijetnamke, vrijeme lagano mi klizi kroz prste grube, nastradale ovim čudnovatim putom što neki kažu život se zove, nisam odveć stra da bih pričao o dahu prvog zalogaja života, kockice mojih pluća su već vješto izigrane, sam sam kriv, mislim, svjesno i savjesno, mora biti bolje, jer svrha postojanja je u tome, rođenje, male krivudave ulice, ponekad su slijepe, pa se moramo vratiti nazad, prometni znakovi koji nas upozoravaju na kaos u ponekim ljudskim glavama, ipak moramo biti uporni, grijeh je možda zlokobna misdao, iskreno ja ga smatram bludnom radnjom, ali onom milom, što mi tijelo krijepi a dušu čuva za neke nove doživljaje, manje je bitno kako ću svršiti, pod zemljom ili nekom neobičnom zvijezdom
draga Perlita puno pozdrava
i još milijun kapi u moru tvojih tekstova ti želim
songfordead
26/08/2012 at 10:42 am Permalink
Literarni horor osecaja perla, crno i jako! Lep pozdrav 🙂