Bar da kapnem
tlo da taknem
da napojim
oko tužno
što ne vidi
samo gleda
samo pita
gdje je sreća.
Negdje spava.
Obnevidjela, oglušila, okamenila, utihnula, ugasila.
Svoja čula.
17 rujna 2012 Autor: marissa 13 Kategorija: Uncategorized
Bar da kapnem
tlo da taknem
da napojim
oko tužno
što ne vidi
samo gleda
samo pita
gdje je sreća.
Negdje spava.
Obnevidjela, oglušila, okamenila, utihnula, ugasila.
Svoja čula.
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
« AB
17/09/2012 at 8:34 pm Permalink
Sreća trčkara uvijek tu negdje oko nas. Treba ju samo znati uhvatiti 🙂
Laku noć!
17/09/2012 at 8:40 pm Permalink
Marissa, tugo moja, krenuti će suza, oplakat će sve očaje, probudit će se čula koja su se sada zatvorila da duša izdrži. Mirnu noć ti želim draga Marissa!
17/09/2012 at 9:06 pm Permalink
Obnevidjela, oglušila, okamenila, utihnula, ugasila.
Strašno teško je biti prazan bez osjećaja.odlično Marissa.
18/09/2012 at 12:14 am Permalink
Hvala mili moji!
Pozdrav Marija, Stefi, Marko!
18/09/2012 at 6:33 am Permalink
draga Marisaa, sreća je u tebi, samo nisi odgrnula zastor koji je skriva 🙂
kad makneš zastor, pa kad sreća poleti prema vani, svi će htjeti biti uz tebe, svi će htjeti djelić tvoje radosti podjeliti s tobom 🙂
jako si se lijepo izrazila kroz pjesmu.
18/09/2012 at 7:36 am Permalink
Krasna sjetna pjesma al brizi uvijek dođe kraj, kad sreća ti stigne dobro je drži 🙂
18/09/2012 at 8:52 am Permalink
Marissa, za ovu tvoju odličnu pjesmu evo već su gore sve rekli. Meni je ostalo da im se priključim, ali, dopusti da samo još jednom pročitam “sreću od kamena”.
Veliki pozdrav!!!
18/09/2012 at 8:56 am Permalink
pridružujem se pozitivnim komentarima 🙂 pozdrav Marissa !
18/09/2012 at 11:02 am Permalink
Kad sjetis se mene
i suza ti krene k’o ptica nosena vjetrom
sam cu negdje mislit na tebe
i palit svijecu za svijecom
I bit cemo opet u mislima skupa
jer nada umire zadnja
makar ce dusa zauvijek ostat
tebe zedna i gladna
Kad sjetis se mene i suza ti krene
onako, od sebe sama
ja dignut cu casu u ime svih onih
godina sto su za nama
Kad sjetis se mene i suza ti krene
sjajna poput rubina
nazdravit cu tebi, jer svuda u meni
jos previse te ima
P.S.
Tvoja pjesma je divna. Iako tuzna.
LP
18/09/2012 at 4:29 pm Permalink
super lijepo napisano, puno pozdrava, sfd
18/09/2012 at 5:54 pm Permalink
Pipo, jako si me dirnuo.
Kad bi bar mogla biti djeliteljica sreće.
Ali kad oni koji su naša sreća odlaze bez povratka, samo možemo dati vremenu vrijeme da ublaži…
Senka, Dinko, Mirko, Jime, Songi,
HVALA !
19/09/2012 at 2:19 pm Permalink
tužno marissa, ali i to će proći, pozdrav
22/09/2012 at 8:53 am Permalink
Skrivena sreća, ispod lukova obrva 🙂 Marissa, imaš lijepu pjesmu koja privlači svojom jednostavnošću izraza.
Veliki pozdrav poetskoj duši !